Anonimus − anonim − anonimac

Jezični se pri­ruč­nici nisu detalj­nije bavili ime­ni­cama ano­nim, ano­ni­mac i ano­ni­mus, pa ćemo ovom pri­li­kom sami poku­šati odre­diti svaku od njih. Riječi izvorno potječu od grč­kog anonymos, a pre­uzete su iz latin­skog, prema obliku anonymus („bez­i­men, nepoznat”).

Oblik ano­ni­mus pre­uzet je izravno iz latin­skog, i to tako da se cijeli nomi­na­tiv pre­uzeo kao osnova (inače se latin­ski doče­tak -us odba­cuje, no ima i izni­maka pa tako imamo riječi glo­bus ili sta­tus). Od ovog je oblika teško nači­niti ime­nicu za žen­sku osobu, a i ime­nice za osobe muškog spola u hrvat­skom jeziku obično ne zavr­ša­vaju na -us. Ipak, ovaj je oblik vrlo čest, možda i naj­češći u upo­rabi, a pogrd­nost zna­če­nje snažno mu  je izražena.

Oblik ano­nim pre­uzet je iz latin­skog bez dočetka -us. On je naj­rjeđi u upotrebi.

Čini nam se da bi naj­pri­hvat­lji­viji oblik tre­bao biti ano­ni­mac. Riječ je nas­tala od latin­ske osnove anonim- (odba­ci­va­njem latin­skoga dočetka -us) i našega dočetka -ac, koji ozna­čuje mušku osobu nosi­te­lja neke oso­bine. Od ove se ime­nice lako može napra­viti oblik za osobu žen­skog spola (ano­nimka) te posvojni pri­djevi od obiju ime­nica (ano­nim­čev i ano­nim­kin).

Scroll To Top