Pridjevne bliskoznačnice isti („koji je istovjetan sa samim sobom”) i jednak („koji je istovjetan s drugim”) ne valja miješati. Tako valja reći: i dalje se držao istog stava, ali imali smo jednak stav.
Iako se često pogrešno upotrebljavaju kao istoznačnice, pridjevi isti i jednak nemaju isto, nego slično, blisko značenje, pa ih nazivamo bliskoznačnicama. Do problema vrlo često dolazi kada treba odrediti koji od tih dvaju pridjeva valja upotrijebiti.
Pridjev isti (ista, isto) znači „koji je istovjetan sa samim sobom, koji nije drugi”. U prenesenom značenju označava onog „koji je vrlo sličan, koji podsjeća na nekoga ili na nešto” (Kad se nasmiješ, ista si mama.).
Pridjev jednak (jednaka, jednako) znači „koji je istovjetan s drugim, koji se ne razlikuje od drugoga”.
Tako možemo reći:
Braća voze isti automobil.
Braća voze jednake automobile.
U prvoj je rečenici riječ o jednom (istom) automobilu koji voze obojica braće, dok se u drugoj rečenici govori o dvama istovjetnim automobilima.
Često je vrlo teško odrediti koji bi pridjev bilo bolje upotrijebiti, no pravilna upotreba može pružiti finu, istančanu značenjsku razliku.
Cijene goriva iste su cijeli tjedan.
Cijene goriva jednake su na svim benzinskim crpkama.
Prvi nam primjer govori da se cijene goriva nisu mijenjale, a drugi da su cijene goriva izjednačene na svim benzinskim crpkama.