Imenica uho srednjega je roda, no njezina je množina ženskoga roda − ove uši. Množinski oblici ove imenice potječu od nekadašnjih oblika za dvojinu.
Novi „dvojinski” oblici (koji se upotrebljavaju uz brojeve dva, oba, tri i četiri) glase uha (u nominativu, genitivu, akuzativu i vokativu), odnosno ušima (u ostalim padežima). Upravo se ti novi „dvojinski” oblici upotrebljavaju kao množinski oblici kada se riječ uho upotrebljava u prenesenom značenje (uha na loncu, uha na jastuku, ali uši na psu).
Dakle, kada mislimo na tjelesni organ, upotrebljavamo uho u jednini, uši u množini, ali uha s brojevima dva, oba, tri i četiri (i svim drugim brojevima koji završavaju spomenutim brojevima, primjerice petsto pedeset i četiri uha, ali petsto pedeset i pet ušiju). Upotrebljavamo li ovu riječ u prenesenom značenju, jednina joj glasi uho, a množina uha, pritom se zapravo množinski i „dvojinski” oblici podudaraju.
jednina
N uho
G uha
D uhu
A uho
V uho
L uhu
I uhom
množina
N uši
G ušiju
D ušima
A uši
V uši
L ušima
I ušima
dvojina i množina prenesenoga značenja
N uha
G uha
D ušima
A uha
V uha
L ušima
I ušima
Umjesto oblika ušima nerijetko se čuje i nepalataliziran oblik uhima. On se zasad ne smatra elementom hrvatskoga standardnog jezika, što ne znači da će tako ostati i u budućnosti, no u ovom ga trenutku valja izbjegavati.