Banjaluka ili Banja Luka

Ime grada susjedne nam Bosne i Her­ce­go­vine često stvara pro­bleme pri pisa­nju, a s pisa­njem izve­de­nica od toga imena još je i gore.

Ime grada. Poku­šate li otkriti što ime ovoga grada znači, teško da ćete pogo­diti! Prva riječ, suprotno naj­češ­ćemu miš­lje­nju, nije ime­nica, nego pri­djev. Naime nije riječ o banji, kupa­li­štu ili topli­cama (prema tali­jan­skome bagno), nego o sta­rome posvoj­nom pri­djevu na -jь prema ime­nici ban, dakle banov, odnosno banova. Da je riječ doista o pri­djevu, vidimo u sklo­nidbi. Tako loka­tiv glasi Banjoj Luci. Nas­ta­vak -oj svoj­stven je pri­dje­vima, dok ime­nice imaju nas­ta­vak -i (velikoj, ali lubanji).

Ni ime­nica luka ne ozna­čuje nikakvo pris­ta­ni­šte, kako bismo mogli pomis­liti. Luka je livada ili dolina, obično riječna.

To znači da je Banja Luka zapravo Banova Dolina!

Jezični pri­ruč­nici dopu­štaju i spo­jeno i ras­tav­ljeno pisa­nje, to jest: i Banja­luka i Banja Luka. Na sva­kome je da sam odluči. Želite li pre­po­ruku, rekli bismo da se pred­nost može dati ras­tav­lje­nomu načinu pisa­nja (jer je riječ o istome sklopu kao pri­mje­rice Babina Greda), no odlu­čite li pisati spo­jeno, možete se pozvati na jezičnu lite­ra­turu jer ona dopu­šta oba oblika.

No načinu pisa­nja valja pri­la­go­diti i sklo­nid­bene oblike. Piše li se ime spo­jeno, kao jedna riječ, tako se i skla­nja (kao jedna riječ). Piše li se kao spoj pri­djeva i ime­nice, skla­nja se kao dvije riječi (pri­mje­rice kao Velika Gorica).

JEDNINA

N

Banjaluka

Banja Luka

G

Banjaluke

Banje Luke

D

Banjaluci

Banjoj Luci

A

Banjaluku

Banju Luku

V

Banjaluko

Banja Luko

L

Banjaluci

Banjoj Luci

I

Banjalukom

Banjom Lukom

Imena sta­nov­nika. Sve izve­de­nice koje nas­taju od imena ovoga grada izravno ovise o tome kako pišemo nje­govo ime.

Ako ime grada pišemo kao jednu riječ, izvo­đe­nje imena sta­nov­nika nešto je jed­nos­tav­nije: prema Banjaluka imamo Banjaluča­nin i Banjalučanka.

No ako ime grada pišemo kao Banja Luka, ime sta­nov­nika nas­taje od dviju riječi. Prva se dodaje dru­goj i veže se spoj­ni­kom o te nas­taju Banjoluča­nin i Banjolučanka. Ova­kav se tvor­beni način naziva složeno-sufiksalna tvorba i uobi­ča­jen je pri tvorbi imena sta­nov­nika dvo­čla­nih topo­nima (na pri­mjer Dugoreša­nin prema Duga Resa).

 

Pri­djevi. S pri­dje­vima je slično kao i s ime­nima. Prema Banja­luka imamo banjalučki, dok prema Banja Luka valja reći banjolučki.

 

Za kraj da napo­me­nemo da bi bilo dobro da su pri­djevi i imena sta­nov­nika nači­njeni u skladu s ime­nom grada: Banja Luka, Banjo­lu­ča­nin, Banjo­lu­čanka i banjo­lučki, odnosno: Banja­luka, Banja­lu­ča­nin, Banja­lu­čanka i banja­lučki.

Scroll To Top