Hvala lijepa ili hvala lijepo

Pri upo­trebi izraza zahval­nosti valja se odlu­čiti za oblik hvala lijepa (u super­la­tivu hvala naj­ljepša). Riječ je naime o spoju ime­nice žen­skog roda (hvala) i odgo­va­ra­ju­ćeg pri­djeva (lijepa). Ono što zbu­njuje jest polo­žaj pri­djeva iza ime­nice, što nije uobi­ča­jeno, no to je zapravo spoj ime­nice i pri­djeva kao na pri­mjer lijepa uspo­mena (lijepa hvala).

Da je hvala uis­tinu ime­nica žen­skog roda, svje­doče nam uvri­je­ženi izrazi poput: hvale vri­je­dan (kao paž­nje vri­je­dan), puna usta hvale, hvalu pro­daj pa mi novce daj.

Dakle uz ime­nicu hvala valja upo­tri­je­biti pri­djev u istom padežu, rodu i broju − lijepa.

No ako umjesto ime­nice hvala upo­tri­je­bimo gla­gol zahva­lji­vati, uz njega dolazi pri­log lijepo. (Da se pod­sje­timo osnov­no­škol­skoga gra­diva: uz ime­nice naj­češće dolaze pri­djevi, a uz gla­gole pri­lozi. Valja napo­me­nuti i da se prema nomi­na­tivu jed­nine sred­njeg roda pri­djeva mogu tvo­riti pri­lozi: dobro dijete dobro uči.) Od pri­djeva lijep pri­log glasi lijepo i dola­zimo do kons­truk­cije lijepo zahva­lju­jem ili naj­ljepše zahva­lju­jem (u super­la­tivu).

Uz ime­nicu hvala valja upo­tri­je­biti pri­jed­log na (hvala na gos­to­prim­s­tvu, hvala na pomoći, hvala na svemu).

Scroll To Top