Da nam jezik nije jednostavan, pokazuju i ovi primjeri, to jest prezentski oblici glagola obećavati. Kada imamo dva oblika (točnije dvoje oblike), nužno se nameće pitanje o davanju prednosti.
Jezični su priručnici složni u stavu da prednost valja dati oblicima obećavam, obećavaš, obećava, obećavamo, obećavate, obećavaju. S tim se oblicima glagol obećavati uvrštava u prvi razred pete vrste, kao i glagoli ispunjavati (ispunjavam), povećavati (povećavam), približavati (približavam) ili usporavati (usporavam).
Oblik obećajem javlja se u govoru, i čini se da nije nova pojava − nalazimo ga još u starih pisaca (primjerice u Držićevu djelu Venere i Adon: „djevojku mu i svega obećaju dati”). No unatoč višestoljetnom supostojanju taj oblik nije zamijenio oblik obećavam.
Oblici obećavati, obećajem katkad se uspoređuju s oblicima poznavati, poznajem, no to nije dobra usporedba jer oblik obećajem nije najbolje rješenje. Naime, glagol poznavati pripada četvrtom razredu pete vrste. To znači da ima prezentsku osnovu bez umetka (infiksa) -av-, a nastavci mu počinju glasom j: poznavati − pozna-(va)ti − pozna- + -j-em − poznajem (poznaješ, poznaje…). Nadalje, od prezentske se osnove tvore i imperativ (poznaj) i glagolski prilog sadašnji (poznajući). No kako imperativ od glagola obećavati glasi obećavaj, a glagolski prilog sadašnji obećavajući (zadržavaju umetak -av-), možemo zaključiti da glagol obećavati nije nalik na glagol poznavati te da nema prezent obećajem, nego obećavam.