Tac(n)a, pladanj, plata, poslužavnik

Tacna ili taca dolazi iz fran­cu­skoga jezika (tasse), a pre­uzeli smo je posred­stvom nje­mač­koga (Tasse). Sma­tra se regi­ona­liz­mom i ne ulazi u stan­dardni jezik.

Pla­danj potječe od grč­koga plát­ha­non i naj­češća je riječ za ovaj komad posuđa. Imamo čak i izreku prema njoj: dobiti sve na plad­nju.

Plata nam dolazi iz nje­mač­koga jezika (Platte), a zapravo potječe od latin­skoga (platta). Rjeđa je u upo­trebi od plad­nja, ali je zanim­ljivo to što je ona uz pri­marno zna­če­nje dobila i sekun­darno, to jest pos­tala je meto­ni­mij­ski naziv i za ono što se na njoj nalazi − za jelo.

Pos­lu­žav­nik je naša riječ nas­tala prema riječi pos­lu­ži­vati, odnosno pos­luga. Ona je u upo­rabi rjeđa od riječi pla­danj, no sma­tramo da je dobra i da je, kad je autor upo­tri­jebi, nikako ne valja zamje­nji­vati rije­čju pla­danj.

Jedan od novi­jih jezič­nih savjet­nika pre­po­ru­čuje zamjenu pos­lu­žav­nika plad­njem, što nam se čini ishi­tre­nom pre­po­ru­kom, tim više što nije argu­men­ti­rana. Iako je pla­danj češća riječ, sma­tramo da joj riječ pos­lu­žav­nik treba biti rav­no­pravna, to znači da nema potrebe da se jedna zamje­njuje dru­gom, nego da obje mogu supostojati.

Scroll To Top