Bujica riječi Mrežno mjesto o hrvatskome standardnom jeziku.
Kada vidi riječ dvjesta, velika većina govornika pomisli da je riječ − o pogrešci. Sama ta činjenica zorno pokazuje da je ta riječ danas zastarjela i da govornici više uopće ne znaju da ona postoji. S oblikom trista još je i gore jer se s njim govornici ne susreću ni na novčanici. A kako to da uopće imamo dvije riječi za ta dva broja?
U staroslavenskom je jeziku riječ sto (sъto) zapravo bila brojevna imenica (riječ koja označuje brojevnu vrijednost, ali se ponaša kao imenica, ne kao broj, slično kao što je to danas riječ stotina). Ona se dodavala brojevima od dva do devet, pri čemu su izrazi s brojem dva, odnosno s brojevima tri i četiri zahtijevali drugačije oblike ove imenice od ostalih brojeva. To je u staroslavenskom izgledalo ovako: sъto (100), dъvê sъtê (200), tri sъta (300), četyre sъta (400), pętь sъtь (500), šestь sъtь (600), sedmь sъtь (700), osmь sъtь (800) i devętь sъtь (900). Pritom je oblik sъtê dvojina, sъta je nominativ množine, a sъtь genitiv množine.
S vremenom su se oblici dalje mijenjali, spojili su se u jednu riječ, a oblik dvjesta zapravo je preuzet prema trista i četirista. Posljednja je promjena oblika četirista u četiristo. Suvremene gramatike više ne donose četirista, no na dvjesta i trista još se može naići, no najčešće unutar napomene, rekli bismo gotovo kao kuriozitet jer se i ti oblici napuštaju.
Valjda pripomenuti i da su oblici dvjesta i trista potpuno neplodni − od njih se ne tvore izvedenice: ne postoje oblici dvjestati, tristati, dvjestatinjak, tristatinjak, pa ni eventualno dvjestagodišnji ili tristagodišnji (kao što primjerice imamo tisućugodišnji prema tisuću godina) − sve se izvedenice tvore prema oblicima dvjesto i tristo.
Uzmemo li u obzir da smo već dopustili brojne promjene kod stotica, uistinu ne vidimo razlog zašto bismo prisilno čuvali baš oblike dvjesta i trista. Zašto onda nismo očuvali i četirista ili izvorni oblik dvjestje? Riječi se neprestano mijenjaju, neke brže, neke sporije. Većina jezičnih savjetnika danas upućuje s oblika dvjesta na oblik dvjesto te s trista na tristo, i možemo se složiti s takvim smjernicama. Da zaključimo: 200 čitamo kao dvjesto ili dvije stotine, a 300 kao tristo ili tri stotine.
Dodatak s kraja 2017.
Nitko iz Bujice riječi nikada i nigdje nije tvrdio ni predlagao da hrvatsku novčanicu na kojoj piše dvjesta kuna treba mijenjati ili povlačiti. Da, smatramo da oblik dvjesta općenito zastarijeva i da je oblik dvjesto nesumnjivo češći u upotrebi, pa mu stoga i dajemo nedvosmislenu prednost. Međutim, budući da se oblik dvjesta još uvijek sporadično upotrebljava – pa i na novčanici – možemo ga smatrati elementom standardnoga jezika. Ne, novčanicu zbog toga ne treba ni mijenjati ni povlačiti, štoviše, upravo je ovakva mnoge korisnike potaknula na razmišljanje o jeziku!
