Vagi ili vazi

Riječ vaga potječe iz nje­mač­koga jezika (Waage). U hrvat­ski smo je jezik pre­uzeli kao ime­nicu žen­skoga roda. S obzi­rom na to da joj osnova zavr­šava na g (vag-), u dativu i loka­tivu jed­nine oče­kuje se pro­mjena toga glasa u glas z. Riječ je o sibi­la­ri­za­ciji, jed­nos­tavno rečeno: pro­mjeni gla­sova k, g, h u c, z, s ispred samo­glas­nika i, to jest u dativu i loka­tivu jed­nine (vlagavlazi ili knjigaknjizi).

Oče­ki­vali bismo dakle oblik vazi. I uis­tinu, sta­riji jezični pri­ruč­nici (pri­mje­rice Jezični savjet­nik s gra­ma­ti­kom iz 1971.) dopu­štaju oba oblika u dativu i loka­tivu, to jest i vagi i vazi.

No pro­ces sibi­la­ri­za­cije često se ne pro­vodi iako bi se to oče­ki­valo. Među tak­vim su iznim­kama dativi i loka­tivi riječi joga (jogi, ne jozi), droga (drogi, ne drozi), liga (ligi, ne lizi), marka (marki, ne marci), pa i vaga (vagi, ne vazi). Iako bismo mogli reći da su ovo riječi stra­noga podri­je­tla, sibi­la­ri­za­cija se ne pro­vodi ni u nekim izvorno našim rije­čima, pri­mje­rice kažemo dugi, ne duzi; zalihi, ne zalisi; pjegi, ne pjezi

Sibi­la­ri­zi­rani oblik (vazi) jed­nak je dativu i loka­tivu riječi vaza (vazi), što može ote­žati spo­ra­zu­mi­je­va­nje. Vrlo je vje­ro­jatno i ta činje­nica utje­cala na to da se pri­hvati oblik bez sibi­la­ri­za­cije (vagi). Upravo se taj oblik pre­po­ru­čuje u suvre­me­nim jezič­nim pri­ruč­ni­cima (Babić − Moguš: Hrvat­ski pra­vo­pis, 2010.; Babić − Finka − Moguš: Hrvat­ski pra­vo­pis, 2004.; Hrvat­ski jezični savjet­nik, 1999.).

 

JEDNINA

MNOŽINA

N

vaga

vage

G

vage

vaga

D

vagi

vagama

A

vagu

vage

V

vago

vage

L

vagi

vagama

I

vagom

vagama

Dakle, valja obra­titi pozor­nost pri upo­trebi ove riječi u dativu i lokativu:

pri­bli­žiti se vazi > pri­bli­žiti se vagi

jezi­čac na vazi > jezi­čac na vagi

sta­jati na vazi > sta­jati na vagi.

Scroll To Top