Viličar ili viljuškar

Obje riječi ozna­čuju vozilo koje u skla­di­štima služi za pre­vo­že­nje i pre­no­še­nje tereta, no u hrvat­skome stan­dard­nom jeziku pos­toji samo riječ vili­čar.

Oblik vili­čar nas­tao je od riječi vilica, koja je pak izve­dena prema ime­nici vile.

Riječ vilju­škar izve­dena je iz ime­nice vilju­ška, koja tako­đer potječe od isho­dišne ime­nice vile, no nje­zina tvorba nije uobi­ča­jena u hrvat­skom jeziku. Sufiks -juška nije karak­te­ris­ti­čan za tvorbu riječi u našem jeziku i zato se pred­nost daje obliku s uobi­ča­je­nim sufik­som -ica (vilica).

Da je riječ vilica u hrvat­skom jeziku uobi­ča­je­nija, govori nam i poda­tak da je u svo­jim rječ­ni­cima donose i naši stari lek­si­ko­grafi (Mika­lja, Hab­de­lić, Della Bella, Belos­te­nec, Vol­tić, Stulli, Šulek), dok ime­nicu vilj­ška donose samo Stulli i Šulek. Zanim­ljivo je još nešto, budući da je nas­tala od ime­nice vile, koja je plu­ra­lia tan­tum (ime­nica koja ima samo mno­žinu), i ime­nica vilica nekoć se upo­treb­lja­vala u danas mno­žin­skom obliku vilice.

No vra­timo se izve­de­ni­cama. Slično se ime­ni­cama vili­čar i vilju­škar pona­šaju i pri­djevi vili­čast i vilju­škast − pos­ljed­nji se ne sma­tra ele­men­tom hrvat­skoga stan­dard­nog jezika, pa govo­rimo o vili­čas­tom ključu, vili­čas­tom sen­zoru ili vili­čas­tim sto­pi­cama.

Dakle, umjesto riječi vilju­ška, vilju­škast i vilju­škar valja upo­tri­je­biti oblike vilica, vili­čast i vili­čar.

Scroll To Top