Vjerojatno ili vjerovatno

Ovo je jedna od češ­ćih jezič­nih nedo­umica u hrvat­skome jeziku. Na početku valja reći da se dije­lom hrvat­skoga stan­dard­nog jezika sma­traju pri­djev vje­ro­ja­tan (vje­ro­jatna, vje­ro­jatno) i pri­log vje­ro­jatno.

Oblike smo pre­uzeli prema ruskome veroját­nyj, verojátno (вероятный, вероятно). U osnovi je ovih oblika sla­ven­ska riječ vjera, no mi smo u svoj jezik pot­puno pre­uzeli ruske oblike i nismo sami prema svo­jim tvor­be­nim pra­vi­lima stva­rali vlas­tite riječi za ove pojmove.

Oblike je bilo lako smis­lom pove­zati s gla­go­lom vje­ro­vati, pa su govor­nici ove riječi pri­la­go­đa­vali tomu gla­golu. Tako su nas­tali oblici vje­ro­va­tan i vje­ro­vatno. No oni zapravo nisu pra­vilno tvo­reni prema gla­golu vje­ro­vati, nego je samo glas j zami­je­njen gla­som v. Pra­vil­nom bismo tvor­bom od toga gla­gola pri­mje­rice mogli dobiti pri­djev vje­ro­van (kao pos­lo­van od pos­lo­vati) ili vje­ran (kao doli­čan prema doli­ko­vati, iako se vje­ran naravno može izvesti i prema ime­nici vjera).

S obzi­rom na to da nije riječ o uobi­ča­je­noj tvorbi, nego tek o zamjeni jed­noga glasa dru­gim, norma pre­po­ru­čuje da se u hrvat­skome stan­dardu upo­treb­lja­vaju oblici s jvje­ro­ja­tan i vje­ro­jatno. Isto je i s rije­čima nevje­ro­ja­tan, nevje­ro­jatno ili vje­ro­jat­nost.

Scroll To Top