Pri zapisivanju datuma valja pripaziti na nekoliko stvari.
Dan je redni broj (uvijek završava točkom) i zapisujemo ga arapskim brojkama. Iza njega dolazi razmak, a ispred se ne piše nula. (Nula se piše iznimno, na primjer da bi se spriječila mogućnost krivotvorenja nadnevka ili kad je pri programiranju za njegov upis predviđen točno određen broj znakova.)
S pisanjem mjeseci imamo malo više problema. Uobičajeno je da se ime mjeseca zapisuje riječju, to jest slovima, no kada postoji potreba, može se pisati i brojkama. Pri zapisivanju imena mjeseca nužno je upozoriti na dvije stvari: ime mjeseca unutar datuma uvijek je u genitivu i piše se isključivo malim početnim slovom. Zašto uopće genitiv? Datum kakav inače poznajemo, primjerice 17. srpnja 2012., zapravo je skraćeni oblik izraza „17. dan mjeseca srpnja 2012. godine” ili „17. dana mjeseca srpnja 2012. godine”. Kada se ime mjeseca zapisuje slovima, iza njega se nikada ne piše ni točka ni zarez, samo se ostavlja praznina.
Ako mjesec zapisujemo brojkom, možemo birati između arapskih i rimskih. Iza brojke dolazi točka i praznina. Kad je redni broj mjeseca jednoznamenkasti broj, nulu ispred pišemo samo u iznimnim slučajevima.
Godine se unutar datuma zapisuju isključivo arapskim brojkama.
Dakle, nadnevak bismo trebali pisati na jedan od sljedećih načina:
17. srpnja 2012. 17. 7. 2012. 17. VII. 2012.