Zapisivanje datuma ili nadnevka

Pri zapi­si­va­nju datuma valja pri­pa­ziti na neko­liko stvari.

Dan je redni broj (uvi­jek zavr­šava toč­kom) i zapi­su­jemo ga arap­skim broj­kama. Iza njega dolazi raz­mak, a ispred se ne piše nula. (Nula se piše iznimno, na pri­mjer da bi se spri­je­čila moguć­nost kri­vo­tvo­re­nja nad­nevka ili kad je pri pro­gra­mi­ra­nju za nje­gov upis pre­dvi­đen točno odre­đen broj znakova.)

S pisa­njem mje­seci imamo malo više pro­blema. Uobi­ča­jeno je da se ime mje­seca zapi­suje rije­čju, to jest slo­vima, no kada pos­toji potreba, može se pisati i broj­kama. Pri zapi­si­va­nju imena mje­seca nužno je upo­zo­riti na dvije stvari: ime mje­seca unu­tar datuma uvi­jek je u geni­tivu i piše se isklju­čivo malim počet­nim slo­vom. Zašto uopće geni­tiv? Datum kakav inače poz­na­jemo, pri­mje­rice 17. srp­nja 2012., zapravo je skra­ćeni oblik izraza „17. dan mje­seca srp­nja 2012. godine” ili „17. dana mje­seca srp­nja 2012. godine”. Kada se ime mje­seca zapi­suje slo­vima, iza njega se nikada ne piše ni točka ni zarez, samo se ostav­lja praznina.

Ako mje­sec zapi­su­jemo broj­kom, možemo birati između arap­skih i rim­skih. Iza brojke dolazi točka i praz­nina. Kad je redni broj mje­seca jed­noz­na­men­kasti broj, nulu ispred pišemo samo u iznim­nim slučajevima.

Godine se unu­tar datuma zapi­suju isklju­čivo arap­skim brojkama.

Dakle, nad­ne­vak bismo tre­bali pisati na jedan od slje­de­ćih načina:

17. srp­nja 2012.          17. 7. 2012.          17. VII. 2012.