Cunami ili tsunami

Riječ cunami dolazi nam iz japan­skog jezika. Nas­tala je od riječi tsu („luka”) i nami („val”), a ozna­čuje velike mor­ske valove koje je pro­uz­ro­čio potres. Riječ je pri­hva­ćena kao ime­nica muškog roda jed­nine (G cuna­mija, I cuna­mi­jem, mn. N cuna­miji, G cuna­mija). No zašto je bolje upo­tri­je­biti oblik cunami od oblika tsu­nami?

Jezici neri­jetko pre­uzi­maju riječi iz dru­gih jezika. Pri­tom se riječi jed­noga jezič­nog sus­tava pri­la­go­đa­vaju dru­gomu jezič­nom sus­tavu. Ako riječ potječe iz jezika koji se ne zapi­suje lati­ni­com, nego nekim dru­gim pismom (ćiri­li­com, deva­na­ga­ri­jem, kanom, arap­skim pismom...), pro­vodi se tran­s­li­te­ra­cija (pri­je­nos slov­nih zna­kova iz jed­nog sus­tava u drugi). Druga je pro­mjena trans­krip­cija (pri­je­nos i pri­la­go­đa­va­nje gla­sova jed­noga jezič­nog sus­tava gla­so­vima dru­gog sus­tava). Za svaki od jezika imamo sus­tav pra­vila za pre­no­še­nje nje­go­vih gra­fema u hrvat­ski jezični sustav.

Pra­vila o pre­no­še­nju riječi iz japan­skoga u hrvat­ski jezik nalažu da se japan­ski skup tsu pre­nosi u hrvat­ski kao cu. Iz toga pro­iz­lazi da valja pisati cunami, a ne tsu­nami. I inače je skup ts nesvoj­stven hrvat­skom jeziku i nala­zimo ga samo na mjes­tima spa­ja­nja dvaju mor­fema, ne u kori­jenu riječi (pri­mje­rice suprot­sta­viti, pet­sto, bogat­stvo, hrvat­ski…). Naime hrvat­ski jezik teži tomu da svaki fonem pri­ka­zuje odgo­va­ra­ju­ćim i jedins­tve­nim gra­fe­mom, ne sku­pom gra­fema. Dakle, kako ni sam oblik tsu­nami nije japan­ski, a mi glas c ne uobi­ča­vamo zapi­si­vati sku­pom ts, ne pos­toji dobar raz­log zašto bismo upo­treb­lja­vali nepri­la­go­đen oblik tsu­nami. Uos­ta­lom, prema istom smo modelu posu­dili i druge riječi iz japan­skog jezik, pa tako pišemo i gejša (ne geisha ili geisya), suši (ne sushi), jakuza (ne yakuza) i slično.

Scroll To Top