Van i vani

Pri­lozi van i vani mjesni su pri­lozi. Naziv mjesni mogao bi zava­rati, no važno je shva­titi da se mjesni pri­lozi ne odnose samo na mjesto, nego i na smjer. Mogli bismo zapravo reći da su posri­jedi pros­torni pri­lozi, no ime im ipak glasi mjesni.

Pri­log van ozna­čuje cilj ili smjer kre­ta­nja. Odgo­vara na pita­nje kamo? (baciti van, bje­žati van, izići van, izmi­go­ljiti se van, trčati van, pus­titi van).

Pri­log vani ozna­čuje mjesto. Odgo­vara na pita­nje gdje? (biti vani, čekati vani, čitati vani, igrati se vani, ostati vani, sje­diti vani, spa­vati vani).

Pri upo­trebi ovih pri­loga gri­ješi se tako da se pri­log mjesta (vani) upo­treb­ljava u zna­če­nju cilja ili smjera:

Idem vani. > Idem van.

Izla­zimo vani. > Izla­zimo van.

 

Kat­kad se upo­treba pri­loga van i vani objaš­njava uz pomoć gla­gola kojima se ovi pri­lozi pri­lažu. Načelo se pri­log van pri­laže gla­go­lima kre­ta­nja (trčati van), a vani gla­go­lima miro­va­nja (sta­jati vani), no to nije uvi­jek tako jer se i gla­goli kre­ta­nja mogu upo­tri­je­biti s pri­lo­gom mjesta, to jest s pri­lo­gom vani.

Čim zvono zazvoni, uče­nici trče van iz škole. (smjer)

Kad je vri­jeme lijepo, trče vani. (mjesto)

Mačka mi je pobje­gla van. (smjer)

Mačka mi je pobje­gla vani. (mjesto)

Scroll To Top