Kolegica ili koleginica

Hrvat­skomu stan­dard­nom jeziku pri­pada samo ime­nica kole­gica. Naime, u hrvat­skom se jeziku ime­nice za žen­sku osobu naj­češće tvore od ime­nica za mušku osobu, pri čemu je sufiks -ica jedan od uobi­ča­je­ni­jih (koleg- + -ica > kolegica).

Ime­nica kole­gi­nica ne može se upo­treb­lja­vati u istom zna­če­nju kao kole­gica. Nje­zino je pos­ta­nje druk­čije, a načelno bi se moglo dovesti u vezu s ime­ni­cama poput agi­nica, efen­di­ji­nica, hodži­nica, kadi­ji­nica, paši­nica, pro­ti­nica… Kod ovih je ime­nica naime tvor­beni model druk­čiji: sufiks ‑ica dodan je posvoj­nom pri­djevu tvo­re­nom od ime­nice za mušku osobu (aga − agin + ‑ica > agi­nica; efen­dija − efen­di­jin + ‑ica > efen­di­ji­nica). Ove ime­nice ozna­čuju supruge osoba koje se ozna­čuju osnov­nim ime­ni­cama (agi­nica − agina supruga, efen­di­ji­nica − efen­di­jina supruga). Po tom bi modelu ime­nica kole­gi­nica mogla ozna­či­vati kole­ginu suprugu.

No ta je riječ u hrvat­skom jeziku daleko više poten­cija nego real­nost; ona pos­toji kao moguć­nost i može se pri­godno isko­ris­titi, ali će se u neutral­nom govoru poja­viti iznimno rijetko, ako ikada. Naime, pogle­damo li nave­dene pri­mjere, vidjet ćemo da se oni odnose na istoč­njačke, u prvom redu ori­jen­talne poj­move, i to ponaj­prije povi­jesne. Dodamo li ovim ime­ni­cama ime­nice nas­tale prema pri­dje­vima na ‑ov i ‑ev (dužde­vica, kapel­ni­ko­vica, nared­ni­ko­vica, savjet­ni­ko­vica), vidjet ćemo da i one ozna­čuju poj­move iz proš­losti. Na teme­lju toga moglo bi se zaklju­čiti da danas u hrvat­skom jeziku ne pos­toji potreba iden­ti­fi­ci­ra­nja žena prema nji­ho­vim muže­vima jer se ta jezična moguć­nost iznimno rijetko iskorištava.

Ne ula­zeći ni u kakve dub­lje soci­olin­gvis­tičke ana­lize, na teme­lju nave­de­noga možemo zaklju­čiti da u hrvat­skom jeziku za žen­sku osobu koja nam je kolega valja upo­treb­lja­vati samo riječ kole­gica.

Scroll To Top