Kožni, kožnat, kožast

I dok se kod pri­djeva papirni i papir­nat bez većih pro­blema mogla napra­viti zna­čenj­ska podjela, kod pri­djeva kožni, kož­nat (odre­đeni oblik kož­nati) te kožast (kožasti) to je već teže. Jezična lite­ra­tura ni u proš­losti nije bila jedins­tvena u pri­da­va­nju zna­če­nja ovim pri­dje­vima, a čini se da ni danas ne pos­toji kon­sen­zus oko toga.

U novije se vri­jeme pro­bija zna­čenj­ska podjela prema kojoj odnosni pri­djev kožni znači „koji se odnosi na kožu” (kožna bolest, kožna infek­cija, kožni osip, kožna indus­trija…), dok gra­divni pri­djev kož­nat znači „koji je (nači­njen) od kože” (kož­nata torba, kož­nato sje­dalo, kož­nato reme­nje, kož­nate ruka­vice…). Dodaje se kat­kad i pri­djev kožast, sa zna­če­njem „koji je poput kože”. On je u upo­trebi vrlo rije­dak i više je teorij­ska moguć­nost: kožasta torba mogla bi tako biti torba od umjetne kože.

No kod ove podjele pos­toje pro­blemi. Naj­prije, govor­nici je vrlo slabo pri­hva­ćaju − čini se da u svi­jesti govor­nika pri­djev kožni ima šire zna­če­nje i obu­hvaća i nave­deno zna­če­nje pri­djeva kož­nat, pa su tako izrazi poput kožna torba bitno češći od kož­nata torba. S druge strane, kons­truk­cije poput kož­nata bolest ili kož­nata infek­cija uopće ne postoje.

Nada­lje, čini se da se u medi­cini (i srod­nim znans­tve­nim podru­čjima) uopće ne upo­treb­ljava pri­djev kož­nat. Naime ne pos­toje sin­tagme poput kož­nati nabori, kož­nato tkivo ili kož­nati zalis­tak (nego su kožni nabori, kožno tkivo ili kožni zalis­tak). Znači li to da pri­djev kožni ipak znači i „koji se sas­toji od kože, koji je od kože”?

Kao što vidimo, ovu se novija podjela može tek dije­lom pro­vesti, a i taj se dio u praksi nedo­voljno često ostva­ruje. (Prije samo dese­tak godina pri­djevu kožni pri­da­valo se zna­če­nje „koji je od kože”, a pri­djevu kož­nat „koji je poput kože”!) Hoće li ova nova podjela uis­tinu zaži­vjeti ili će pri­djev kožni pot­puno zami­je­niti pri­djev kož­nat, kao što se sada čini, saz­nat ćemo tek u budućnosti.

Valja razu­mjeti da se norma u ovak­vim slu­ča­je­vima nalazi u pri­lično neza­vid­noj situ­aciji. S jedne strane pos­toji potreba da se zna­če­nja jed­noz­načno i nedvo­smis­leno raz­dvoje, a opet se čini da je takvu podjelu nemo­guće u pot­pu­nosti pro­vesti. Povrh toga, govor­nici ne pri­hva­ćaju olako nove pri­jed­loge, što je i razum­ljivo s obzi­rom na to da se u našem jeziku nepres­tano nešto mije­nja, a sus­tav je una­toč tomu pri­lično neuređen.

Scroll To Top