Pokvareno” mlijeko

Iako mu je pri­marna funk­cija omo­gu­ća­va­nje spo­ra­zu­mi­je­va­nja, jezik može i svje­do­čiti o nekom povi­jes­nom raz­dob­lju. S tog aspekta možemo pro­ma­trati sin­tagmu pok­va­reno mli­jeko. Ona je novija po pos­tanku jer se izvorno mli­jeko, naj­jed­nos­tav­nije rečeno, ne može pok­va­riti. Svježe ili slatko mli­jeko nekoć se moglo samo uki­se­liti − pre­tvo­rilo bi se iz slat­kog mli­jeka u kiselo mli­jeko (i vrh­nje). Čak se ni kiselo mli­jeko ne bi tre­balo moći pok­va­riti − ono se dalje pre­tvara u sir i sirutku.

U sta­ri­jim se rječ­ni­cima uz mli­jeko vežu odnosni pri­djevi poput krav­lji, kozji, čak i pti­čji, te opisni kiseo, svjež, pri­je­san, sla­dak... U vri­jeme teh­no­lo­škog napretka ova se, izvorno ne baš kvar­ljiva namir­nica, vrlo uvjer­ljivo i lako kvari, što je danas pot­puno nedvoj­beno, pa smo zato i stvo­rili sin­tagmu pok­va­reno mli­jeko. I ne samo to. Budući da se većina gra­đana više ne susreće sa samim pro­ce­som kise­lje­nja jer se mli­jeko koje se kon­zu­mira ne može pre­tvo­riti u kiselo mli­jeko, iz upo­trebe se sve više gube i izrazi uki­se­liti i uki­se­ljeno mli­jeko. Dakle, sin­tagmu uki­se­ljeno mli­jeko zami­je­nila je nova, nekoć neza­mis­liva − pok­va­reno mli­jeko.

Scroll To Top