Imenice za ženske osobe koje se bave nekim zanimanjem, vrše neku dužnost, imaju neke osobine, koje su sljedbenice ili pripadnice nekih pravaca ili pokreta i slično tvore se prema imenicama za muške osobe. Govorimo o takozvanim ženskim i muškim mocijskim parnjacima.
Ovakve se imenice najčešće tvore sufiksom ‑ica, ali i drugim sufiksima (‑ka, ‑inja, ‑kinja). Katkad nije lako odrediti koji sufiks valja upotrijebiti; primjerice prema imenicama za muške osobe koje završavaju sufiksom ‑er imenice za ženske osobe možemo tvoriti i sufiksom ‑ica (cimerica, dizajnerica, partnerica, trenerica), ali i sufiksom ‑ka (amaterka, frizerka, inženjerka, rekorderka). Kako odrediti koji sufiks valja upotrijebiti?
Sufiks ‑ka dodajemo imenicama za muške osobe koje u nominativu imaju duljinu na sufiksu ‑ēr (to jest na glasu e iz sufiksa). Takve imenice u genitivu imaju naglasak na tom u nominativu dugom glasu e (amàtēr i amatéra, frìzēr i frizéra, inžènjēr i inženjéra, rekòrdēr i rekordéra).
Ostale imenice za muške osobe na ‑er oblike za ženske osobe tvore sufiksom ‑ica (dizajnerica prema dizàjner, dizàjnera ili trenerica prema tréner, trénera).