Dizajner − dizajnerica, ali inženjer − inženjerka

Ime­nice za žen­ske osobe koje se bave nekim zani­ma­njem, vrše neku duž­nost, imaju neke oso­bine, koje su sljed­be­nice ili pri­pad­nice nekih pra­vaca ili pokreta i slično tvore se prema ime­ni­cama za muške osobe. Govo­rimo o tako­zva­nim žen­skim i muškim mocij­skim parnjacima.

Ovakve se ime­nice naj­češće tvore sufik­som ‑ica, ali i dru­gim sufik­sima (‑ka, ‑inja, ‑kinja). Kat­kad nije lako odre­diti koji sufiks valja upo­tri­je­biti; pri­mje­rice prema ime­ni­cama za muške osobe koje zavr­ša­vaju sufik­som ‑er ime­nice za žen­ske osobe možemo tvo­riti i sufik­som ‑ica (cime­rica, dizaj­ne­rica, part­ne­rica, tre­ne­rica), ali i sufik­som ‑ka (ama­terka, fri­zerka, inže­njerka, rekor­derka). Kako odre­diti koji sufiks valja upotrijebiti?

Sufiks ‑ka doda­jemo ime­ni­cama za muške osobe koje u nomi­na­tivu imaju duljinu na sufiksu ‑ēr (to jest na glasu e iz sufiksa). Takve ime­nice u geni­tivu imaju nagla­sak na tom u nomi­na­tivu dugom glasu e (amàtēr i amatéra, frìzēr i frizéra, inžènjēr i inženjéra, rekòrdēr i rekor­déra).

Ostale ime­nice za muške osobe na ‑er oblike za žen­ske osobe tvore sufik­som ‑ica (dizaj­ne­rica prema dizàj­ner, dizàj­nera ili tre­ne­rica prema tréner, trénera).