RIP

Kra­tica RIP izvorno potječe iz latin­skog jezika (od requ­ies­cat in pace), a znači „počivao/počivala u miru”. Oblici poči­vao i poči­vala u gra­ma­tič­kom su smislu opta­tiv, željni način, to jest gla­gol­ski način kojim se izriče želja (kao i Živio!, Živjeli!, Dobro došao!, Zdrav bio! i slično). Opta­tiv se sas­toji od gla­gol­skoga pri­djeva rad­noga, ali uza se nema pre­zent pomoć­noga gla­gola biti, pa nije per­fekt, kako bi se moglo pomis­liti na prvi pogled. Opta­tiv se u novije vri­jeme neri­jetko zamje­njuje impe­ra­ti­vom, pa se sve češće čuje kons­truk­cija „poči­vaj u miru”. Pret­pos­tav­ljamo da je to pos­lje­dica nedo­volj­nog poz­na­va­nja gra­ma­tike hrvat­skog jezika: neki govor­nici misle da je opta­tiv per­fekt i zamje­njuju ga impe­ra­ti­vom, zapo­vjed­nim nači­nom. No ova­kav impe­ra­tivni izraz ne bi tre­balo uvo­diti jer je uis­tinu riječ o želji, a ne o naredbi.

Sama se kra­tica tije­kom sto­ljeća pro­ši­rila judeo‑kršćanskim svi­je­tom, a pri­tom valja imati na umu da kra­tice nas­taju kao pos­lje­dica šted­nje: nekoć je papir bio skup mate­ri­jal, a ni kle­sa­nje slova u kamen nije bilo jed­nos­tavno i jef­tino. S eko­nom­skim se napret­kom ova kra­tica pro­ri­je­dila u upo­trebi: u Hrvat­skoj ju je teško naći na nad­grob­nim spo­me­ni­cima iako je nje­zin pri­je­vod (poči­vao u miru) vrlo čest.

Mogli bismo reći da je kra­tica RIP s vre­me­nom pos­tala pri­lično nepoz­nata pro­sječ­nom gra­đa­ninu, a onda je s razvo­jem inter­neta doži­vjela svoj ponovni pro­cvat. Sada je zapravo pre­uzeta prema engle­skom rest in peace, što je pri­je­vod spo­me­nute latin­ske sin­tagme na engle­ski jezik.

I ponovna je pojava kra­tice RIP pove­zana sa šted­njom. Ovog je puta riječ o šted­nji vre­mena. (Čini se da nam neo­visno o napretku nešto nedos­taje i da na nečemu moramo šte­djeti.) Tako se zabri­nja­va­juće često umjesto jed­nos­tav­nog i razum­lji­vog „poči­vao u miru” piše tek strana kra­tica RIP. No valjalo bi raz­mis­liti prije nego što uči­nimo tako nešto. Izravne poruke koje sadr­ža­vaju želje ne bi tre­bale sadr­ža­vati kra­tice. Riječ je jed­nos­tavno o uljud­nom načinu opho­đe­nja: da umjesto tri slova uzmemo deset sekundi svo­jeg vre­mena i napi­šemo cijeli izraz. Svo­đe­nje neči­jeg života na tek tri slova engle­ske ili latin­ske kra­tice, koja povrh toga ne mora biti svima razum­ljiva, moglo bi se pro­tu­ma­čiti i uvred­lji­vim. Ako ne možemo odvo­jiti dese­tak sekundi i napi­sati pun i razum­ljiv izraz sućuti, a koji sadr­žava dese­tak slova više od kra­tice, bolje je da ne pišemo ništa. Ako ni rođen­dan ne čes­ti­tamo kra­ti­com SR, a ni Božić kra­ti­com SB, možda ni kra­tica RIP nije dos­tojna zamjena za izra­ža­va­nje sućuti.

Scroll To Top