Sućut ili saučešće

U hrvat­skome se stan­dard­nom jeziku pred­nost daje ime­nici sućut. Ona je nas­tala prema gla­golu ćutjeti („osje­ćati”): su‑ + ćutjeti, dakle „suosjećati”.

Ime­nica saučešće podri­je­tlom je iz ruskog jezika (sa‑ + učes­tvo­vati), a u teme­lju joj je zna­če­nja zapravo sudje­lo­va­nje. Kako već imamo svoje dobre ime­nice (sućut i suosje­ća­nje), treba im dati pred­nost pred zapravo nepo­treb­nim rusizmom.

Dakle valja pripaziti:

Pri­mite moje saučešće. > Pri­mite moju sućut.

Iskreno saučešće! > Iskrena sućut!

izra­ziti saučešće > izra­ziti sućut.

Scroll To Top