Konsenzus ili koncenzus

Iako se čuju obje ina­čice, pra­vilna je samo jedna − kon­sen­zus. Pre­uzeli smo je iz latin­skog jezika (con­sen­sus prema con­sen­tire − „uskla­diti se, slo­žiti se”). Riječ podra­zu­mi­jeva jed­no­glasnu suglas­nost oko dono­še­nja neke odluke, a u pre­ne­se­nom smislu ozna­čuje opće miš­lje­nje koje prev­la­dava o nekoj temi. Naše su riječi s pri­bliž­nim zna­če­njem spo­ra­zum, dogo­vor, pris­ta­nak (u pre­ne­se­nom zna­če­nju i miš­lje­nje i mni­je­nje).

Riječ smo pre­uzeli nepra­vilno (s nas­tav­kom ‑us, koji se obično odba­cuje pri pre­uzi­ma­nju), vje­ro­jatno zbog nes­pretne suglas­ničke sku­pine na kraju latin­ske osnove (ns).

Oblik kon­cen­zus nije riječ, iako se počesto može vidjeti i čuti. Moguće je da ga ljudi koji ga upo­treb­lja­vaju dovode u vezu s rije­čju cen­zus (koja ozna­čuje uvjete potrebne za stje­ca­nje nekih gra­đan­skih prava), no to nije pra­vilna riječ i ne bi je tre­balo upotrebljavati.

Scroll To Top