Bankin ili bančin

Iako posvojni pri­djevi (pri­djevi na ‑ov, ‑ev, ‑in) prema ime­ni­cama koje ozna­čuju što neživo nisu uobi­ča­jeni, može se naći odre­đeni broj njih (pri­mje­rice prema ime­nima nebe­skih tijela: Satur­nov, Mar­sov; prema kemij­skim ele­men­tima: uglji­kov, duši­kov; prema ins­ti­tu­ci­jama, časo­pi­sima, podu­ze­ćima: Aka­de­mi­jin i aka­de­mi­jin, Ins­ti­tu­tov i ins­ti­tu­tov, Mati­čin i mati­čin, potom Vjes­ni­kov ili Kra­šev).

Posvojni pri­djevi prema osta­lim općim ime­ni­cama koje ozna­čuju što neživo (i sva­kako nean­tro­po­mor­fno) nisu uobi­ča­jeni i valja ih izbje­ga­vati kad je to god moguće. Prema ime­nici banka bilo bi bolje upo­tri­je­biti pri­djev ban­kovni (ban­kovni račun, ban­kovni kre­dit, ban­kovno jam­s­tvo, ban­kovna tajna). Bilo bi odviše jed­nos­tavno da nemamo još jedan pri­djev − ban­kar­ski. On se odnosi na ban­kare i ban­kar­stvo i dolazi u sin­tag­mama poput ban­kar­ski sek­tor, ban­kar­ski sus­tav, ban­kar­ski oli­garsi, ban­kar­ske kuće. Naravno, kat­kad je teško pro­ci­je­niti koji je od ovih pri­djeva bolje upo­tri­je­biti, no upo­treba će s vre­me­nom stvo­riti čvr­šće sin­tagme i zna­če­nja će se jas­nije razdijeliti.

No vra­timo se na posvojni pri­djev na ‑in, dakle ban­kin ili ban­čin. Valja nam odre­diti treba li se u toj riječi pro­vesti pala­ta­li­za­cija ili ne. Pri tvorbi pri­djeva sufik­som ‑in osnove koje zavr­ša­vaju gla­so­vima k, g ili h nepa­la­ta­li­zi­raju se. Dakle imamo Blan­kin (prema Blanka), Bosan­kin i Japan­kin (prema Bosanka i Japanka), bakin i tuđin­kin (prema baka i tuđinka). Do pala­ta­li­za­cije u ovak­voj tvorbi dolazi tek iznimno, u pri­mje­rima maj­čin i dje­voj­čin (prema majka i dje­vojka). Iz nave­de­nog se može zaklju­čiti da oblik ban­čin nije u skladu s tvor­be­nim sus­ta­vom hrvat­skoga stan­dard­nog jezik te da pred­nost valjda dati pri­djevu ban­kin. Pret­pos­tav­ljamo da je upo­treba oblika ban­čin zapravo pos­lje­dica var­lji­vog i neri­jetko pogreš­nog stava govor­nika da su riječi s gla­sov­nom pro­mje­nom „hrvat­skije”, no takav stav nije uvi­jek točan i kat­kad, kao u ovom pri­mjeru, može jako zavarati.

Ostaje nam pita­nje treba li nam uopće posvojni pri­djev ban­kin. Čini se da se on sve češće upo­treb­ljava kad je u pita­nju neka kon­kretna banka, iako bi se i u takvu zna­če­nju odre­đena pred­nost tre­bala dati upo­trebi geni­tiva (ban­kina ponuda > ponuda banke, ban­kine dionice > dionice banke). U suprot­nom bismo posvojne pri­djeve mogli stva­rati i prema dru­gim općim ime­ni­cama (župa­ni­jin prema župa­nija, opći­nin prema općina, udru­gin prema udruga…).

Scroll To Top