Došašće (advent)

Došašće (advent)

Došašće ili advent raz­dob­lje je u litur­gij­skoj godini koje pret­hodi Božiću. S jezične se strane uz ove poj­move vezuje više nedoumica.

Riječ advent potječe iz latin­skog jezika, od riječi adven­tus, koja znači „dola­zak”. Odba­ci­va­njem latin­skog nas­tavka ‑us dobili smo riječ advent. S obzi­rom na to da se suglas­nički skup nt ne mora raz­dva­jati samo­glas­ni­kom, nema potrebe da se umeće glas a, dakle ne govo­rimo i pišemo adve­nat.

Pri­djev prema ime­nici advent glasi advent­ski (advent­ski vije­nac, advent­ske svi­jeće). Pri­djev adven­tis­tički odnosi se na adven­tiste (pri­pad­nike Adven­tis­tičke crkve) i ne valja ga upo­treb­lja­vati u zna­če­nju pri­djeva advent­ski.

Naš naziv za advent glasi došašće. To je stara riječ zabi­lje­žena još u 15. sto­ljeću, a znači „dola­zak”. Danas joj je zna­če­nje stil­ski snažno obi­lje­ženo i suženo upravo na advent − izvan advent­skoga kon­tek­sta zapravo je više i ne upo­treb­lja­vamo. Od ime­nice došašće naža­lost ne možemo nači­niti pridjev.

Spo­me­nimo još nedo­umicu oko pisa­nja počet­nog slova. Hrvat­ska se norma neko vri­jeme kole­bala oko pisa­nja počet­nog slova u ovim nazi­vima, čak su i poje­dini jezi­kos­lovci u svo­jim pra­vo­pi­sima ove nazive pisali čas veli­kim, čas malim počet­nim slo­vom. Danas se naj­češće pre­po­ru­čuje da se pišu malim počet­nim slo­vom. Naime došašće zapravo nije blag­dan, nego raz­dob­lje u litur­gij­skoj godini − slično kao što su godiš­nja doba raz­dob­lja u kalen­dar­skoj godini. U tom se kon­tek­stu došašće može uspo­re­diti s koriz­mom, tako­đer dije­lom litur­gij­ske godine.

Scroll To Top