Muzejem ili muzejom

Ime­nice muškog roda (a‑sklonidbe) u ins­tru­men­talu imaju nas­ta­vak ‑om, mno­žin­ski im je ume­tak ‑ov (ako ga imaju), dok se posvojni pri­djev tvori sufik­som ‑ov (ako se s obzi­rom na zna­če­nje ime­nice može tvo­riti). Dakle prema ime­nici djed imamo ins­tru­men­tal djedom, nomi­na­tiv mno­žine djedovi, a posvojni pri­djev djedov.

No kod nekih ime­nica dolazi do pri­je­glasa te se samo­glas­nik o zamje­njuje samo­glas­ni­kom e u nave­de­nim slu­ča­je­vima. Do pri­je­glasa dolazi kada osnova završava:

− nep­ča­nim suglas­ni­cima ili pala­ta­lima, to jest gla­so­vima č, ć, , đ, j, lj, nj, š i ž (bičevi, srndaćem, bridžem, smuđevi, tečajevi, koraljem, vrganjem, koševi, stažem)

− nep­ča­nim suglas­nič­kim sku­pi­nama št i žd (prištevi, duždev)

− gla­som c (tjesnacem).

Tako prema ime­nici dužd imamo ins­tru­men­tal duždem, nomi­na­tiv mno­žine duždevi, a posvojni pri­djev duždev.

No pri­je­glas se kat­kad ne pro­vodi iako bi se na teme­lju dosad reče­noga tre­bao pro­vo­diti. Naime do pri­je­glasa ne dolazi kod jed­nos­lož­nih i dvos­lož­nih riječi muškog roda koje u zad­njem slogu osnove imaju samo­glas­nik e (mjesecom, grgečom, koledžom, muzejom, hokejom, esejom, keljom, lemešom, crtežom). Ova se pojava objaš­njava izbje­ga­va­njem ponav­lja­nja istih gla­sova u bli­skim slo­go­vima, a zove se razjed­na­či­va­nje ili disi­mi­la­cija. Iako se pri­lično sus­tavno pro­vodi, mogla bi se naći pokoja iznimka, kao pri­mje­rice riječ temelj, koja u ins­tru­men­talu glasi temeljem, ili posu­đe­nica sprej, koja u mno­žini glasi sprejevi.

U rije­čima koje imaju više od dva sloga disi­mi­la­cija se ne pro­vodi (rodi­teljrodi­te­ljem, nepri­ja­teljnepri­ja­te­ljem).

Scroll To Top