Odgajatelj ili odgojitelj

Ime­nica odgo­ji­telj zabi­lje­žena je još polo­vi­com 18. sto­ljeća, u rječ­ni­cima se i danas navodi, a i u kor­pusu je još uvi­jek češća.

No i oblik odga­ja­telj sve se češće upo­treb­ljava. U nor­ma­tiv­noj je lite­ra­turi sla­bije zas­tup­ljen, ali ga na pri­mjer Hrvat­ski jezični savjet­nik Ins­ti­tuta za hrvat­ski jezik i jezi­kos­lov­lje izjed­na­čuje s obli­kom odgo­ji­telj. Donosi ga i Hrvat­ski pra­vo­pis Matice hrvat­ske (a pri­tom ne donosi oblik odgo­ji­telj).

Zna­če­nje ime­nice odgo­ji­telj rječ­nici opi­suju kao „onaj koji odgaja” (dakle pri­daju mu trajno, nes­vr­šeno zna­če­nje), ali se sam oblik izvodi prema svr­še­nom gla­golu odgo­jiti. Govor­nici pak ime­nicu stva­raju od nes­vr­še­noga gla­gola odga­jatiodga­ja­telj. Ime­nice se doista češće stva­raju od nes­vr­še­nih gla­gola, pose­bice ako i one u svo­jem zna­če­nju zadr­ža­vaju taj nes­vr­šeni aspekt, pa ipak, ima slu­ča­jeva da se tvore i od svr­še­nih gla­gola (izvjes­ti­telj prema izvi­jes­titi ili ocje­ni­telj prema oci­je­niti). U djelu Tvorba riječi u hrvat­skome knji­žev­nome jeziku Stje­pan Babić pojavu da se ime­nice koje se opi­suju nes­vr­še­nim gla­go­lom tvore od svr­še­noga gla­gola tumači tako da kaže da svr­šeni gla­goli ne podra­zu­mi­je­vaju isklju­čivo jed­no­kratno izvr­ša­va­nje, nego jed­no­kratno izvr­ša­va­nje koje se može pono­viti, pa i ponav­ljati, kad se za to pruži prilika.

Una­toč objaš­nje­nju i činje­nici da pos­toje ovakve ime­nice pos­toji i tež­nja govor­nika da ih izvode prema nes­vr­še­nim gla­go­lima. Tako je na pri­mjer ime­nica ispu­ni­telj (zabi­lje­žena još u 13. sto­ljeću) zami­je­njena ime­ni­com ispu­nja­va­telj (zabi­lje­žena u dru­goj polo­vici 19. sto­ljeća), a ime­nica obra­ni­telj ime­ni­com bra­ni­telj.

Jasna je tež­nja da se i ime­nica odgo­ji­telj zami­jeni obli­kom odga­ja­telj. Pro­ces je to koji se vrlo vje­ro­jatno više ne može zaus­ta­viti. U raz­dob­lju ovak­vih lek­sič­kih pro­mjena vrlo je teško davati jezične pre­po­ruke: ime­nica odgo­ji­telj nesum­njivo ima veću tra­di­ciju u našem jeziku, dok je ime­nicu odga­ja­telj nemo­guće zaus­ta­viti u nje­zinu šire­nju. Vje­ru­jemo da je stav da su oba oblika dobra naj­sret­nije rješenje.

Scroll To Top