Fiskalna blagajna ili fiskalna kasa

Ime­nica kasa pro­ši­rila se prema tali­jan­skoj riječi cassa, koja je zapravo nas­tala od latin­ske ime­nice capsa („kov­čeg, san­duk”). Moguće je da smo ovu riječ pre­uzeli i iz nje­mač­koga, gdje glasi Kasse, i u koji je ušla tako­đer iz tali­jan­skog jezika. Zanim­ljivo je da smo prema latin­skoj riječi capsa kas­nije posu­dili i ime­nicu kap­sula.

Bilo kako bilo, riječ kasa u hrvat­skom se jeziku jav­lja od 18. sto­ljeća, a pri­daju joj se dva osnovna zna­če­nja: „posebno izra­đena kutija, ormar ili pros­to­rija za čuva­nje dra­go­cje­nih i važ­nih pred­meta” te „mjesto za uplatu i isplatu novca, odnosno stroj koji pomaže u tome”.

I dok se prvo zna­če­nje dije­lom i zadr­žalo, pa imamo štednu kasu ili kasicu pra­sicu, s poto­njim zna­če­njem nije takav slu­čaj. Naime s obzi­rom na to da je bla­gajna naša riječ (potječe od ime­nice blago, odnosno od pri­djeva blag), valja joj dati pred­nost pred ime­ni­com kasa kad je to god moguće. Doda­tan je raz­log i to što su i nje­zine izve­de­nice mnogo raši­re­nije: riječi bla­gaj­nica, bla­gaj­nički i bla­gaj­nik bitno su češće u upo­trebi od ime­nica kasirka ili kasir, a gla­gole kasi­rati i inka­si­rati zamje­nju­jemo našima napla­titi i upri­ho­diti.

Dakle, uzi­ma­jući sve nave­deno u obzir, možemo zaklju­čiti da je bolje reći fiskalna bla­gajna nego fiskalna kasa.