Kofer, kufer, ali kovčeg

U hrvat­skome stan­dard­nom jeziku nedvoj­bena se pred­nost daje ime­nici kov­čeg. Riječ je o obliku zabi­lje­že­nom još u sta­ros­la­ven­skom jeziku (kovъčegъ) i koji nesum­njivo treba imati pred­nost pred posu­đe­ni­cama. Govo­rimo tako o put­nom kov­čegu, zaštit­nom kov­čegu, mrtvač­kom kov­čegu, Zavjet­nom kov­čegu

No što uči­niti s ime­ni­cama kofer i kufer? Norma se „ogra­dila” od njih rekavši da one ne pri­pa­daju stan­dardu u užem smislu, no one se upo­treb­lja­vaju (htjeli mi to pri­hva­titi ili ne), čak tvore i fra­zeme (pun kufer ili voziti se kao kofer), a ne znamo kojoj od njih dati prednost.

Ona koja čeka [autorica: Shenamt; izvor: www.flickr.com]

Ona koja čeka [auto­rica: She­namt; izvor: www.flickr.com]

Ove smo riječi pre­uzeli iz nje­mač­kog jezika, prema riječi Kof­fer. Ona pak potječe od fran­cu­skog cof­fre, odnosno sta­ro­fran­cu­skog cofre. Podri­je­tlo se dalje pro­na­lazi u latin­skome cop­hi­nus, odnosno grč­kome kop­hi­nos, pri čemu su obje riječi ozna­či­vale košaru. Pro­ma­tra­jući eti­mo­lo­giju, mogli bismo zaklju­čiti da bi oblik kofer sva­kako bio sustavniji.

Ali u upo­trebi je i oblik kufer. I čini se da su podjed­nako zas­tup­ljeni. Zanim­ljivo je što je ova riječ s gla­som u pre­uzeta i u nekim dru­gim sla­ven­skim jezi­cima, pa tako pos­toji kufr na češkom, kufor na slo­vač­kom, куфар (kufar) na bugarskom…

Što možemo zaklju­čiti? U stan­dard­nom jeziku pred­nost sva­kako ima riječi kov­čeg, no kada u nefor­mal­nom govoru upo­treb­lja­vamo tuđicu, nije lako reći kojem obliku valjda dati pred­nost jer smo je posu­dili na dva načina, kao kufer i kofer, i sad su oba podjed­nako česta u upo­trebi. I ovo su izrazi o čijoj će se upo­trebi kon­kret­nije moći govo­riti tek u buduć­nosti, nakon što jedan od njih u upo­rabi pos­tane nedvo­smis­leno dominantan.

Scroll To Top