E-mail, emajl, imejl, mejl…

Riječ je naravno o kra­ćem nazivu za elek­tro­ničku poštu. U hrvat­skom je jeziku kao kraći naziv naj­bo­lje upo­tri­je­biti oblike e‑pošta, e‑adresa, e‑poruka ili e‑pismo, ovisno o smislu.

Pro­vjeri e‑poštu.

Zapiši mi svoju e‑adresu.

Poša­lji mu e‑poruku.

[autor: Ilker; izvor: www. sxc.hu]

[autor: Ilker; izvor: www. sxc.hu]

Svi ovi izrazi zamje­njuju engle­ski izraz e‑mail, pri čemu je vid­ljivo da je naš jezik ponu­dio pre­ciz­niju podjelu zna­če­nja od izvor­nog izraza.

Una­toč nave­de­nomu, u govoru je vrlo čest i engle­ski izraz, s kojim je teško izaći na kraj kad ga treba zapi­sati. To možemo uči­niti na dva osnovna načina: kao strani izraz ili kao posuđenicu.

Kada ovaj izraz zapi­su­jemo kao strani oblik, pišemo ga izvorno (e‑mail), i to kur­zi­vom, a ako nam kur­ziv nije dos­tu­pan, možemo upo­tri­je­biti i navodnike.

Vrlo je vje­ro­jatno da će ovaj izraz s vre­me­nom pos­tati posu­đe­nica, kao što su to već pos­tale podri­je­tlom engle­ske ime­nice vikend (prema weekend), dizajn (prema design), imidž (prema image), kodek (prema codec), torent (prema tor­rent)… Dakle počet ćemo ga pisati fone­ti­zi­rano. Pri­tom je zanim­ljivo kako smo u izgo­voru ispus­tili kra­ticu e, koja znači elek­tro­nički (to jest elec­tro­nic), pa taj pojam kod nas pos­taje mejl. Da je ova riječ česta u upo­trebi, svje­doči i činje­nica da smo od nje nači­nili i gla­gol mej­lati, ipak, valjalo bi voditi računa o tome da imamo i svoje izraze i ne dopus­titi posu­đe­nici da ih potisne.

Scroll To Top