Zašto je lektura korisna

Znamo da pri usme­noj komu­ni­ka­ciji zapravo šaljemo dvije vrste oba­vi­jesti (jedna je što, a druga kako govo­rimo). Vrlo slične razine pos­toje i pri pisa­nju. Nije važan samo sadr­žaj, važna je i forma, način na koji ćemo nešto izreći. Nakon što izmi­je­nimo neko­liko reče­nica s nepoz­na­tom nam oso­bom, doni­jet ćemo zaključke o njoj i na teme­lju onoga što nam je nena­mjerno otkrila o sebi − na teme­lju jezič­noga izra­ža­va­nja. Vrlo je slično i s pisa­njem. Možda nećemo moći otkriti iz kojega kraja autor dolazi, ali ćemo moći odre­diti koliko je obra­zo­van, je li pedan­tan ili kakav mu je odnos prema nama kao čitatelju.

I dok tekst pun pogre­šaka odvraća pozor­nost od poruke i usmje­rava je na sama sebe, ostav­lja­jući pri­tom nega­ti­van dojam o autoru, lek­to­ri­ran tekst jezik čini neutral­nim („nevid­lji­vim”) i time omo­gu­ćuje čita­te­lju da obrati pozor­nost na poruku.

Stan­dardni jezik svo­jim pra­vi­lima omo­gu­ćuje rela­tivno jed­nos­tavno pos­ti­za­nje pro­fe­si­onal­nosti u vlas­ti­tome izra­žaju. Dru­gim rije­čima, kva­li­tetna lek­tura može spri­je­čiti  da vaš tekst osta­viti neže­ljen dojam na čitatelje.