Znamo da pri usmenoj komunikaciji zapravo šaljemo dvije vrste obavijesti (jedna je što, a druga kako govorimo). Vrlo slične razine postoje i pri pisanju. Nije važan samo sadržaj, važna je i forma, način na koji ćemo nešto izreći. Nakon što izmijenimo nekoliko rečenica s nepoznatom nam osobom, donijet ćemo zaključke o njoj i na temelju onoga što nam je nenamjerno otkrila o sebi − na temelju jezičnoga izražavanja. Vrlo je slično i s pisanjem. Možda nećemo moći otkriti iz kojega kraja autor dolazi, ali ćemo moći odrediti koliko je obrazovan, je li pedantan ili kakav mu je odnos prema nama kao čitatelju.
I dok tekst pun pogrešaka odvraća pozornost od poruke i usmjerava je na sama sebe, ostavljajući pritom negativan dojam o autoru, lektoriran tekst jezik čini neutralnim („nevidljivim”) i time omogućuje čitatelju da obrati pozornost na poruku.
Standardni jezik svojim pravilima omogućuje relativno jednostavno postizanje profesionalnosti u vlastitome izražaju. Drugim riječima, kvalitetna lektura može spriječiti da vaš tekst ostaviti neželjen dojam na čitatelje.