Govedski ili goveđi

[Autor: Kim Hansen]

[Autor: Kim Hansen]

Od ime­nica koje ozna­čuju živo­ti­nje pri­djevi se naj­češće tvore doda­va­njem sufiksa ‑ji, ‑lji i ‑eći (koko­šji, kozji, rib­lji, žab­lji, pileći, teleći…). To znači da je pri­djev goveđi nesum­njivo dobar (kao i pri­mje­rice med­vjeđi ili labuđi). No ni pri­djev goved­ski nije „pogre­šan” jer pos­toji odre­đen broj pri­djeva na ‑ski koji su nas­tali od ime­nica koje ime­nuju živo­ti­nje: bizon­ski, konj­ski, kro­ko­dil­ski, maj­mun­ski, svinj­ski, zmij­ski… Takvi se pri­djevi naj­češće tvore kako bi se izbje­gli gla­sovni sku­povi teški za izgo­vor, a ne treba pod­cje­nji­vati ni činje­nicu da je sufiks ‑ski u tvorbi pri­djeva bitno češći od sufiksa ‑ji, čime ga dodatno potiskuje.

No baš zato što je sufiks ‑ski opte­re­ćen broj­nim zna­če­njima, dok je sufiks ‑ji zna­če­njem odre­đe­niji, pri tvorbi pri­djeva od ime­nica koje ozna­čuju živo­ti­nje pred­nost valja dati poto­njem. I uis­tinu, u hrvat­skim je jezič­nim kor­pu­sima oblik goveđi češći, što samo dodatno argu­men­tira nje­govu prednost.

Ipak, s obzi­rom na to da pos­toje oba pri­djeva (i goveđi i goved­ski), jezi­kos­lovci su im poku­šali pri­dati raz­li­čita zna­če­nja. Tako se obično tumači da se goveđi odnosi na gove­dinu, a goved­ski na živo govedo. Govo­rimo dakle o gove­đoj juhi, gove­đem mesu, gove­đem odre­sku, ali o goved­skim tra­go­vima,  goved­skim rogo­vima, goved­skom pona­ša­nju

Hoće li ova zna­čenj­ska podjela zaži­vjeti ili će pri­djev goved­ski pos­tupno nes­tati iz upo­trebe, vidjet ćemo u budućnosti.

Scroll To Top