Krumpir ili krompir

Za raz­liku od juž­nos­la­ven­skih jezika koji nas okru­žuju (bosanskoga/bošnjačkoga, crno­gor­skoga, make­don­skoga, slo­ven­skoga i srp­skoga), a koji su u svo­jim stan­dard­nim ina­či­cama pri­hva­tili oblik krom­pir, hrvat­ski je stan­dardni jezik pri­hva­tio oblik krum­pir.

Ova nam je riječ došla iz nje­mač­kog jezika (ne zabo­ra­vimo da se krum­pir svi­je­tom pro­ši­rio iz Južne Ame­rike, a u Hrvat­sku je došao za vla­da­vine Marije Tere­zije). U nje­mač­kim dija­lek­tima pos­toji čitav niz vari­ja­cija imena ove biljke, od kojih su za hrvat­ski jezik naj­za­nim­lji­vije: Grom­per, Grum­be­ere, Grum­bier, Grum­bi­ere, Grun­d­birn, Grübling, Krum­beer, Krum­biir… Nje­mački su dose­lje­nici u 18. sto­ljeću s krum­pi­rom doni­jeli i svoja imena, a ona su se u hrvat­skim govo­rima dalje razvi­jala. Tako danas u hrvat­skom jeziku pos­toje nazivi: kom­pir, krom­pil, krom­pir, krum­pi­jer, krun­pir, kum­pir… a spo­me­nimo i oblike patata (prema tali­jan­skome) i krtola (prema nje­mač­kome Kar­tof­fel).

Teško da bismo mogli navesti sve ina­čice pri­sutne u hrvat­skim govo­rima, no iz tog je mnoš­tva u hrvat­ski stan­dardni jezik uzeta samo jedna − krum­pir.