Komentari na „Hrvatski pravopis” (2. dio)

Kao što smo istak­nuli u proš­lome članku, na pra­vila o pisa­nju veli­koga i maloga počet­nog slova imamo naj­više zamje­raka jer se u njima naj­više odstu­pilo od uvri­je­že­noga pisa­nja. Sma­tramo da to nije dobro jer donosi velik stu­panj nesi­gur­nosti pri pisa­nju, a same pro­mjene uglav­nom nisu potrebne. Možemo s veli­kom sigur­nošću pret­pos­ta­viti da će govor­nici u veli­koj mjeri pisati kako su naučili i neće im ni pasti na pamet da su se pra­vila u među­vre­menu pro­mi­je­nila. (Osoba koja zna da se piše Bik Koji Sjedi neće to ići pro­vje­ra­vati i neće ni saz­nati da se pra­vilo odjed­nom pro­mi­je­nilo.) Kao rezul­tat toga, pra­vila koja pred­laže Hrvat­ski pra­vo­pis neće se (dos­ljedno) pro­vo­diti, a govor­nici će odjed­nom pos­tati manje pismeni. Ima li smisla to činiti?

9. Pri­jed­lozi koji ne ozna­čuju podri­je­tlo u osob­nim ime­nima. Hrvat­ski pra­vo­pisni pri­ruč­nici sve do 2007. nisu spo­mi­njali engle­skoga vla­dara Ivana Bez Zem­lje. Godine 2007. Mati­čin je pra­vo­pis pro­pi­sao da se pri­jed­lozi koji ne ozna­čuju potje­ca­nje i podri­je­tlo pišu veli­kim počet­nim slo­vom (dakle Ivan Bez Zem­lje, ali Ivan Vitez od Sredne). Prije nave­de­noga pra­vo­pisa ovaj se kralj spo­mi­nje sada već davne 1960. u Pra­vo­pisu hrvat­sko­sr­p­skoga knji­žev­nog jezika. U njemu se ne raz­li­kuju pri­jed­lozi koji ozna­čuju potje­ca­nje od dru­gih pri­jed­loga, pa se pre­po­ru­čuje pisati Ivan bez Zem­lje. (Pra­vo­pis iz 1960. spo­mi­njemo isklju­čivo kao ele­men­tarnu činje­nica i nemamo se namjeru upu­štati u bilo kakve poli­tičke digresije.)

Poto­nji se način pisa­nja (Ivan bez Zem­lje) pre­po­ru­čuje i u rad­noj ina­čici pra­vo­pisa Ins­ti­tuta za hrvat­ski jezik i jezi­kos­lov­lje. Pret­pos­tav­ljamo da je riječ o poku­šaju da se bez iznimke obu­hvati cijela jedna vrsta riječi, dakle pri­jed­lozi (što sva­kako jest sus­tav­nije), no s druge se strane jasno pri­mi­jeti seman­tička raz­lika između pri­jed­loga od, na ili u u vlas­ti­tim ime­nima poput Zmaj od Bosne, Brod na Kupi, Sveti Juraj u Trnju i pri­jed­loga bez u imenu Ivan Bez Zem­lje.

Prema našoj su anketi govor­nici sklo­niji obliku Ivan Bez Zem­lje, a mi mis­limo da bi možda bilo dobro ponovno raz­mo­triti pred­lo­ženo rješenje.

10. Odnosne zamje­nice u osob­nim ime­nima. Ovdje je riječ o pra­vilu koje, koliko nam je poz­nato, dosad nije pos­to­jalo u pra­vo­pis­nim pri­ruč­ni­cima. S jedne strane možda možemo pret­pos­ta­viti logiku kojom su se autori rav­nali (nepu­noz­načne riječi pisati malim počet­nim slo­vom?), no ima li smisla govor­nike činiti nepi­sme­nima radi toga? Zašto bi se malim slo­vom morale pisati odnosne zamje­nice ako se uvri­je­žilo pisa­nje Bik Koji Sjedi, Med­vjed Koji Stoji, Orao Koji Trči, Onaj Koji Nosi Svoj Kanu, Onaj Koji Jest, a ne Bik koji Sjedi, Med­vjed koji Stoji, Orao koji Trči, Onaj koji Nosi Svoj Kanu, Onaj koji Jest? Čak i ako pri­hva­timo pra­vilo da se odnosne zamje­nice u ime­nima pišu malim počet­nim slo­vom, moramo se zapi­tati što je s osta­lim zamje­ni­cama. Ima li smisla uvo­diti pot­puno novo pra­vilo koje se tiče samo nekih zamje­nič­kih oblika?

Pogle­date li našu anketu na ovo pita­nje, vidjet ćete da nitko nije oda­brao oblik Med­vjed koji Stoji. Nama je to dovoljno znakovito.

11. Čla­novi na početku reče­nice. Iako se ističe da se čla­novi iz vlas­ti­tih imena pišu veli­kim počet­nim slo­vom kada se nađu na početku reče­nice (što je možda i nepo­trebno nagla­ša­vati jer je pra­vilo o pisa­nju veli­koga počet­nog slova u prvoj riječi u reče­nici „nadre­đeno” osta­lim pra­vi­lima o pisa­nju veli­koga počet­nog slova), nig­dje se zapravo izri­je­kom ne objaš­njava kako pisati član kada se nađe na prvome mjestu vlas­ti­toga imena, toč­nije pre­zi­mena, a da pri­tom nije na prvome mjestu u reče­nici. Može se nešto nas­lu­titi iz pri­po­mene o pisa­nju bibli­ograf­skih jedi­nica, no to bi tre­balo jas­nije izra­ziti. Tre­balo bi nedvo­smis­leno napi­sati pišemo li Da Vin­ci­jeva slika i Van der Waal­sove sile ili da Vin­ci­jeva slika i van der Waal­sove sile (dok bismo, pret­pos­tav­ljamo, sva­kako tre­bali pisati Van Alle­novi poja­sovi i La Fon­ta­ine­ove basne).

Nada­lje, pred­la­žemo da se spo­mene i kako pisati imena kao što su e‑Matica ili iPhone kada se nađu na početku reče­nice. Naime i kod ovih pri­mjera pos­toje odre­đene raz­like: e‑Matica sadr­žava kra­ticu koja može biti pisana veli­kim počet­nim slo­vom (e‑pošta i E‑pošta, kad se nađe na početku reče­nice), dok je iPhone zašti­ćeno ime koje se ne sas­toji od hrvat­skih jezič­nih elemenata.

12. Imena bogova. Nismo sigurni treba li se kao imena bogova pisati i izraz Sveta Obi­telj. On naime ozna­čuje Isu­sovu obi­telj, to jest Isusa, Dje­vicu Mariju i sve­toga Josipa. Iako ozna­čuje tri osobe, čini nam se pri­rod­nije da se ovaj pojam piše kao i izraz Sveta braća (sveti Ćiril i Metod), to jest tako da se samo prvi član piše veli­kim počet­nim slo­vom, dakle Sveta obi­telj.

Pro­blem se može sagle­dati i s dru­goga aspekta, treba li možda prema novome pra­vo­pisu pisati Sveta Braća? Mis­limo da bi bilo dobro objas­niti ovakve primjere.

13. Kik­lop ili kik­lop. Budući da nismo struč­njaci za grčku mito­lo­giju, ne možemo tvr­diti da je pisati Kik­lop pogrešno. Ipak bismo ovo napo­me­nuli kao svo­je­vr­snu sum­nju za koju bismo voljeli da se pro­vjeri: nisu li kik­lopi jed­no­oka bića slično kao što su gor­gone zmi­jo­kosna? Ne bi li možda bilo pre­ciz­nije pisati Meduza (gor­gona) i Poli­fem (kik­lop)? Ne zabo­ra­vimo ni titane (Titane) − za slu­čaj da još nije dovoljno komplicirano.

Scroll To Top