Bujica riječi Mrežno mjesto o hrvatskome standardnom jeziku.
Kao što smo istaknuli u prošlome članku, na pravila o pisanju velikoga i maloga početnog slova imamo najviše zamjeraka jer se u njima najviše odstupilo od uvriježenoga pisanja. Smatramo da to nije dobro jer donosi velik stupanj nesigurnosti pri pisanju, a same promjene uglavnom nisu potrebne. Možemo s velikom sigurnošću pretpostaviti da će govornici u velikoj mjeri pisati kako su naučili i neće im ni pasti na pamet da su se pravila u međuvremenu promijenila. (Osoba koja zna da se piše Bik Koji Sjedi neće to ići provjeravati i neće ni saznati da se pravilo odjednom promijenilo.) Kao rezultat toga, pravila koja predlaže Hrvatski pravopis neće se (dosljedno) provoditi, a govornici će odjednom postati manje pismeni. Ima li smisla to činiti?
9. Prijedlozi koji ne označuju podrijetlo u osobnim imenima. Hrvatski pravopisni priručnici sve do 2007. nisu spominjali engleskoga vladara Ivana Bez Zemlje. Godine 2007. Matičin je pravopis propisao da se prijedlozi koji ne označuju potjecanje i podrijetlo pišu velikim početnim slovom (dakle Ivan Bez Zemlje, ali Ivan Vitez od Sredne). Prije navedenoga pravopisa ovaj se kralj spominje sada već davne 1960. u Pravopisu hrvatskosrpskoga književnog jezika. U njemu se ne razlikuju prijedlozi koji označuju potjecanje od drugih prijedloga, pa se preporučuje pisati Ivan bez Zemlje. (Pravopis iz 1960. spominjemo isključivo kao elementarnu činjenica i nemamo se namjeru upuštati u bilo kakve političke digresije.)
Potonji se način pisanja (Ivan bez Zemlje) preporučuje i u radnoj inačici pravopisa Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Pretpostavljamo da je riječ o pokušaju da se bez iznimke obuhvati cijela jedna vrsta riječi, dakle prijedlozi (što svakako jest sustavnije), no s druge se strane jasno primijeti semantička razlika između prijedloga od, na ili u u vlastitim imenima poput Zmaj od Bosne, Brod na Kupi, Sveti Juraj u Trnju i prijedloga bez u imenu Ivan Bez Zemlje.
Prema našoj su anketi govornici skloniji obliku Ivan Bez Zemlje, a mi mislimo da bi možda bilo dobro ponovno razmotriti predloženo rješenje.
10. Odnosne zamjenice u osobnim imenima. Ovdje je riječ o pravilu koje, koliko nam je poznato, dosad nije postojalo u pravopisnim priručnicima. S jedne strane možda možemo pretpostaviti logiku kojom su se autori ravnali (nepunoznačne riječi pisati malim početnim slovom?), no ima li smisla govornike činiti nepismenima radi toga? Zašto bi se malim slovom morale pisati odnosne zamjenice ako se uvriježilo pisanje Bik Koji Sjedi, Medvjed Koji Stoji, Orao Koji Trči, Onaj Koji Nosi Svoj Kanu, Onaj Koji Jest, a ne Bik koji Sjedi, Medvjed koji Stoji, Orao koji Trči, Onaj koji Nosi Svoj Kanu, Onaj koji Jest? Čak i ako prihvatimo pravilo da se odnosne zamjenice u imenima pišu malim početnim slovom, moramo se zapitati što je s ostalim zamjenicama. Ima li smisla uvoditi potpuno novo pravilo koje se tiče samo nekih zamjeničkih oblika?
Pogledate li našu anketu na ovo pitanje, vidjet ćete da nitko nije odabrao oblik Medvjed koji Stoji. Nama je to dovoljno znakovito.
11. Članovi na početku rečenice. Iako se ističe da se članovi iz vlastitih imena pišu velikim početnim slovom kada se nađu na početku rečenice (što je možda i nepotrebno naglašavati jer je pravilo o pisanju velikoga početnog slova u prvoj riječi u rečenici „nadređeno” ostalim pravilima o pisanju velikoga početnog slova), nigdje se zapravo izrijekom ne objašnjava kako pisati član kada se nađe na prvome mjestu vlastitoga imena, točnije prezimena, a da pritom nije na prvome mjestu u rečenici. Može se nešto naslutiti iz pripomene o pisanju bibliografskih jedinica, no to bi trebalo jasnije izraziti. Trebalo bi nedvosmisleno napisati pišemo li Da Vincijeva slika i Van der Waalsove sile ili da Vincijeva slika i van der Waalsove sile (dok bismo, pretpostavljamo, svakako trebali pisati Van Allenovi pojasovi i La Fontaineove basne).
Nadalje, predlažemo da se spomene i kako pisati imena kao što su e‑Matica ili iPhone kada se nađu na početku rečenice. Naime i kod ovih primjera postoje određene razlike: e‑Matica sadržava kraticu koja može biti pisana velikim početnim slovom (e‑pošta i E‑pošta, kad se nađe na početku rečenice), dok je iPhone zaštićeno ime koje se ne sastoji od hrvatskih jezičnih elemenata.
12. Imena bogova. Nismo sigurni treba li se kao imena bogova pisati i izraz Sveta Obitelj. On naime označuje Isusovu obitelj, to jest Isusa, Djevicu Mariju i svetoga Josipa. Iako označuje tri osobe, čini nam se prirodnije da se ovaj pojam piše kao i izraz Sveta braća (sveti Ćiril i Metod), to jest tako da se samo prvi član piše velikim početnim slovom, dakle Sveta obitelj.
Problem se može sagledati i s drugoga aspekta, treba li možda prema novome pravopisu pisati Sveta Braća? Mislimo da bi bilo dobro objasniti ovakve primjere.
13. Kiklop ili kiklop. Budući da nismo stručnjaci za grčku mitologiju, ne možemo tvrditi da je pisati Kiklop pogrešno. Ipak bismo ovo napomenuli kao svojevrsnu sumnju za koju bismo voljeli da se provjeri: nisu li kiklopi jednooka bića slično kao što su gorgone zmijokosna? Ne bi li možda bilo preciznije pisati Meduza (gorgona) i Polifem (kiklop)? Ne zaboravimo ni titane (Titane) − za slučaj da još nije dovoljno komplicirano.
