Komentari na „Hrvatski pravopis” (3. dio)

14. Imena kon­ti­ne­nata. Pra­vilo o pisa­nju imena kon­ti­ne­nata tako­đer nas je malo začu­dilo, tim više što već pos­toji neko­liko pra­vo­pis­nih pri­ruč­nika koji su znans­tveno pre­ciz­nije opi­sali zapi­si­va­nje ovih vlas­ti­tih imena. Pisa­nje vlas­ti­tih imena u hrvat­skome jeziku pri­lično je logično i jed­nos­tavno (tako se naža­lost ne uči, pa to rijetko tko pri­mje­ćuje). Od svih vlas­ti­tih imena koja se pišu veli­kim počet­nim slo­vom samo se neka pišu tako da im se svaki član, osim vez­nika i pri­jed­loga (te čla­nova kad je riječ o  stra­nim ime­nima), piše veli­kim počet­nim slo­vom. To su osobna imena, pre­zi­mena i nadimci (poje­di­nač­nih ljudi, živo­ti­nja, pa čak i biljaka, te božans­tava), imena naroda, narod­nosti i sta­nov­nika (sela, nase­lja, gra­dova, kra­jeva, pokra­jina, država, kon­ti­ne­nata, pla­neta...) te vlas­tita imena nase­lja (zase­laka, sela, nase­lja u užem smislu riječi i gra­dova), država i slič­nih poli­tič­kih jedi­nica s viso­kim stup­njem držav­nosti. Sva ostala vlas­tita imena pišu se tako da se samo prvi član piše veli­kim počet­nim slo­vom, a ostali samo ako su i sami vlas­tito ime.

Sma­tramo da se imena kon­ti­ne­nata pišu tako da se prvi član piše veli­kim počet­nim slo­vom, a ostali malim (osim kad su i sami vlas­tito ime), kao uos­ta­lom i imena osta­lih zem­ljo­pis­nih ele­me­nata nas­ta­lih neo­visno o čovje­kovu utje­caju, to jest kao imena galak­sija, nebe­skih tijela i sus­tava, pla­neta, polu­otoka, otoka, kra­jeva, pla­nina, brda, dolina, uvala, šuma, par­kova, oce­ana, mora, jezera, rib­njaka, bara, zaljeva, rijeka, potoka, kanala, pus­ti­nja, pećina, vul­kana, kanjona, litica… U toj su sku­pini i ljud­skim dje­lo­va­njem nas­tali ele­menti kao što su umjetna jezera, umjetni kanali, tuneli, pro­met­nice, ulice, trgovi…

Sje­verna Ame­rika i Južna Ame­rika pišu se po istome načelu po kojem se piše Mala Kapela ili Velika Pak­le­nica − drugi je član tako­đer vlas­tito ime i zato se piše veli­kim počet­nim slovom.

Na prvu se misao to ne čini strašno veli­kim pro­ble­mom − ta kon­ti­ne­nata je tek neko­liko! Broj nije važan, važna je činje­nica da to nije naj­pre­ciz­nije, a što se broja tiče, kon­ti­ne­nata može biti bez­broj, a jezik mora biti u moguć­nosti nositi se i s poten­ci­jal­nim, budu­ćim jezič­nim činje­ni­cama. Ne samo da se „novi” kon­ti­nenti mogu poja­viti u raz­li­či­tim knji­žev­nim dje­lima, vrlo je moguće da ćemo ih otkriti na kojemu nebe­skom tijelu. Pored toga pos­toje i stari kon­ti­nenti, tako­zvani super­kon­ti­nenti ili pra­kon­ti­nenti poput Pan­geje, Gon­dvane, Laura­zije, Rodi­nije i dru­gih. Što ako se odnos lito­sfer­nih ploča i kon­ti­ne­nata u nekom kon­tek­stu izmi­jeni? Jezik mora biti u sta­nju odgo­vo­riti na takve pro­bleme kad se pojave. Tu su i sim­bo­lična imena za pos­to­jeće kon­ti­nente: Stari kon­ti­nent (Europa), Novi kon­ti­nent (Ame­rika), Crni kon­ti­nent (Afrika), Žuti kon­ti­nent (Azija), Zeleni kon­ti­nent (Aus­tra­lija), a imamo i skupne nazive Stari svi­jet (Euro­azija i Afrika) i Novi svi­jet (Sje­verna i Južna Ame­rika). Sma­tramo da se ni riječ kon­ti­nent ni riječ svi­jet u ovim nazi­vima nikako ne bi tre­bale pisati veli­kim počet­nim slo­vom jer nisu vlas­tita imena.

Ako ni u mate­ma­tici ne možemo reći 2 + 2 = 2 × 2, iako je rezul­tat jed­nak, ni ovakve jezi­kos­lovne znans­tvene spoz­naje ne bismo tre­bali igno­ri­rati. Naime nije uvi­jek važan samo rezul­tat, važan je i pos­tu­pak koji je do njega doveo.

15. Vene­cija Sje­vera (ili Sje­verna Vene­cija). Držimo da ovaj pri­mjer nije naj­bo­lji jer nave­deno ime nije jedins­tveno, naime njime se ozna­čuje više gra­dova, od kojih su naj­poz­na­tiji Stoc­k­holm i Amsterdam.

16. Sveta zem­lja ili Sveta Zem­lja, Zem­lja čudesa ili Zem­lja Čudesa. Bilo bi lijepo da se neg­dje jed­noz­načno odredi kako pisati ova imena.

17. Europ­ska unija i Zajed­nica neza­vis­nih država. Pohva­lju­jemo dono­še­nje ovih pri­mjera, pose­bice jasno i nedvo­smis­leno isti­ca­nje načina pisa­nja Zajed­nice neza­vis­nih država.

18. Zapad i zapad. Pos­ljed­njih su deset­ljeća svi pra­vo­pisni pri­ruč­nici raz­li­ko­vali Zapad kao društveno‑politički naziv i zapad kao zem­ljo­pisni naziv. Nije nam jasno zašto se od toga odustalo.

19. Rama­zan­ski Baj­ram i Rama­zan­ski baj­ram. Dosad su pra­vo­pisi pro­pi­si­vali da se riječ Baj­ram (kao skra­ćeno ime) piše veli­kim počet­nim slo­vom, no kad se nađe u sklopu punoga imena, piše se malim počet­nim slo­vom jer sama nije vlas­tito ime, dakle Rama­zan­ski baj­ram i Kurban‑bajram (ili Hadžij­ski baj­ram). Ne razu­mi­jemo zašto se u novome pra­vo­pis­nom pri­ruč­niku odus­talo od usta­lje­nih preporuka.

20. Bad­nji dan, bad­nja noć, bad­nja večer... Pred­la­žemo da se pri pro­pi­si­va­nju pisa­nja veli­kih i malih počet­nih slova dodaju i ovi pri­mjeri jer iza­zi­vaju nedoumice.

21. Dvo­rana Vatros­lava Lisin­skog. Na 17. stra­nici u prvome se odlomku donose dva vrlo slična primjera.

22. Dek­la­ra­cija o nazivu i polo­žaju hrvat­skog knji­žev­nog jezika. Na 18. se stra­nici dogo­dila oma­ška te je dodan nave­zak, no on u nas­lovu ipak ne postoji.

23. Nazivi škol­skih pred­meta. Nismo skloni pisa­nju naziva škol­skih pred­meta veli­kim počet­nim slo­vom. Argu­men­ti­rat ćemo vrlo, vrlo šturo svoj stav. Prvo, oni nisu jedins­tveni (hrvat­ski jezik naziv je pred­meta u osam raz­reda osnovne škole i u barem tri sred­nje, pri čemu ne treba smet­nuti s uma da pos­toji više vrsta sred­njih škola). Drugo, neo­bično je da se ono iz čega je ime pred­meta izve­deno piše malim počet­nim slo­vom, a izve­deni pred­met veli­kim: fizika, kemija, mate­ma­tika, povi­jest… imena su znans­tve­nih dis­ci­plina. Iako je svaka znans­tvena dis­ci­plina jedins­tvena, nji­hovo se ime ne piše veli­kim počet­nim slo­vom. Zašto bi se pisali pred­meti nazvani po njima, iako oni uopće nisu jedins­tveni ele­menti, kao što smo već naveli. Nije li nam dovo­ljan engle­ski utje­caj na govor­nike koji sve češće pišu da govore „Hrvat­ski jezik”?

24. Nazivi vrhov­nih pogla­vara. Rekli bismo da su ovo pra­vilo pisali teore­ti­čari za teore­ti­čare. Ono se naime u stvar­nim tek­s­to­vima vrlo, vrlo teško pro­vodi. Pogle­date li nedavne medij­ske tek­s­tove o papi­noj ostavci (zapravo Papi­noj), bit će vam jas­nije. Htjeli bismo upo­zo­riti i na to da pos­toje kra­ljice i kra­ljice, odnosno kra­ljice koje su pogla­va­rice, ali i one koje to nisu. Tako je kra­ljica Eli­za­beta II., kra­ljica Uje­di­nje­noga Kra­ljev­s­tva (i niza dru­gih teri­to­rija), suve­ren, no šved­ska kra­ljica Sil­vija to nije. Treba li se Kra­ljica pisati umjesto imena obiju? Ne treba smet­nuti s uma ni da se ovo pra­vilo mora odno­siti i na vla­dare iz proš­losti: sul­tane, duždeve, kne­zove… ulaze li i pogla­vice u tu kate­go­riju? Što kada pre­mi­jer ima veće ovlasti od pred­sjed­nika ili kralja?

Što se tiče posvoj­nih pri­djeva, morali bismo dakle puno češće pisati da se Kra­ljeva voj­ska pri­bli­ža­vala ili da je Sul­ta­nov šator bio oki­ćen.

25. Vuče­dol­ska golu­bica. Zašto vuče­dol­ska golu­bica? To je skul­p­tura koja ima povi­jesnu i umjet­ničku vri­jed­nost i jedins­tvena je − zašto se nje­zino ime ne bi pisalo na usta­ljen način, kao Vuče­dol­ska golu­bica? Što s dru­gim zna­čaj­nim arte­fak­tima, pri­mje­rice s vene­rama? Tre­bamo li sada pisati vilen­dor­f­ska venera?

Nada­lje, Rozet­ski kamen pred­stav­lja kulturno-povijesni spo­me­nik. Riječ je o arte­faktu koji sadr­žava tekst pisan hije­ro­gli­fima, grč­kim alfa­be­tom i demot­skim pismom i koji je imao ključnu ulogu u deši­fri­ra­nju egi­pat­skoga pisma. Nije nam jasno zašto bi se ime toga spo­me­nika pisalo rozet­ski kamen, kako pred­laže Ins­ti­tut za hrvat­ski jezik i jezi­kos­lov­lje. Koja je raz­lika između njega i pri­mje­rice Baš­čan­ske ploče?

Kako bismo tre­bali zapi­si­vati ime Valun­ske ploče ili Humačke ploče? Kao Baš­čan­sku ploču ili kao Rozet­ski kamen?

Scroll To Top