Bujica riječi Mrežno mjesto o hrvatskome standardnom jeziku.
26. Opće imenice u pravnim dokumentima. Na 20. stranici piše:
„Malim se početnim slovom pišu nazivi osoba koje se kao strane pojavljuju u dokumentima (ugovorima, poslovnicima, odredbama i zakonima): u daljnjem tekstu: kupac, prodavač, proizvođač, zaposlenik, zakupac, najamnik, ministar, direktor, predsjednik, ravnatelj, menadžer, voditelj i slično.”
S jezikoslovne strane ovaj odlomak nije pogrešan, no s pravno-administrativne ovakvo pisanje velikih početnih slova itekako ima svoju svrhu i ne bi ga trebalo izrijekom braniti. Štoviše, trebalo bi dopustiti takvu uporabu u pravnim dokumentima u kojima je to uistinu potrebno, primjerice u ugovorima (dok je u zakonima manje potrebno jer su odredbe u njima općenite i ne odnose se na konkretne osobe, za razliku od odredaba u ugovorima).
27. Imena posebnih vjerskih predmeta. Smatramo da bi se imena vjerskih artefakata koji su jedinstveni trebala pisati velikim početnim slovom, dakle Sveti križ, umjesto sveti križ (kako predlažu autori), Sveti gral i Sveti kalež, umjesto sveti gral i sveti kalež.
28. Van Gogh. Zapravo se sada vraćamo na 11. točku, odnosno na 14. stranicu u Hrvatskome pravopisu, u kojoj se implicira da se članovi iz vlastitih imena pišu malim početnim slovom kad se nađu na početku prezimena, a ne ujedno i na početku rečenice (misli se naravno na one članove koji se i unutar imena pišu malim početnim slovom). Član se u imenu Vincenta van Gogha piše malim početnim slovom, no u pravopisu piše:
„(…) • čangkajšekovac (od Čang Kaj Šek), kimilsunovac (od Kim Il Sung), vangogovac (od Van Gogh)”.
Kako na kraju pisati članove u takvu položaju?
29. „Ne to” i „brrr u to”. Mislimo da je pisanje riječi bruto, neto, žiro, a posebice tara, kao prefiksoida (dakle spojeno sa sljedećom riječju) dosad najlošije rješenje pisanja ovih izraza. Smatramo da postoje dvije osnovne mogućnosti. Prva, da se pišu kao imenice, kako se uglavnom i ponašaju u hrvatskome jeziku (bruto, bruta, brutu, brutom; neto neta, netu, netom; tara, tari, taru, tarom; žiro, žira, žiru, žirom, a ako želimo da izgleda čudno, može i žiroa, žirou, žiroom). Tada bismo pisali žiro‑račun, bruto‑iznos… Druga je mogućnost da se, ponajprije bruto i neto, smatraju nesklonjivim pridjevima (bruto proizvod, neto iznos). Budući da nesklonjivi pridjevi nisu svojstveni hrvatskome jeziku (a i izrazi tara i žiro češće se ponašaju kao imenice), najboljim nam se rješenje čini da sve ove riječi smatramo imenicama.
30. Spoj pokrata i imenica. Žao nam je što je Institut za jezik i jezikoslovlje odustao od svojega rješenja po kojem se ovakve veze riječi pišu sa spojnicom.
31. GMO proizvod. Budući da akronim GMO znači genetički modificiran organizam, možda je bolje predložiti GM proizvod.
32. Spomen‑dom i spomendan. Na 23. stranici propisuje se pisanje, između ostaloga, i: spomen‑dom, spomen‑knjiga, spomen‑ploča. To nije sporno, no nejasno nam je zašto se piše spomendan (na 11. stranici). Da, više nam se sviđa kako je ovo riješeno u Matičinu pravopisu.
33. Ivanić‑Grad. Da, bilo bi nesumnjivo logičnije da se zemljopisna imena toga tipa pišu sa spojnicom. No činjenica je da se već godinama tako ne pišu i da bi se jednim potezom pera svi ti zapisi učinili nepismenima. Tko će mijenjati sve ploče (ne samo na ulazu i izlazu iz pojedinih mjesta, nego i na svim ustanovama u tim mjestima), potom isprave, pečate i nesaglediv niz drugih dokumenata? Štoviše, tako se ne piše ni u ovome prijedlogu pravopisa: primjerice na 16. stranici piše Karnac rat, a po navedenome bi pravilu trebalo pisati Karnac‑rat (sam bi primjer valjalo zamijeniti nekim poznatijim).
Mislimo da bi se bilo bolje „okomiti” na Podravka juhe, Dukat mlijeko, Dorina čokolade i slično.
34. Garić‑grad. U pravopisnome je priručniku pogrešno napisano Garić‑Grad. Imenica grad u hrvatskome jeziku ima tri osnovna značenja: urbano središte, administrativna jedinica i utvrda. Garić‑grad (ili grad Garić) upravo je ovo treće − srednjovjekovna utvrda, zapravo utvrdica. Budući da se samo ime grada kao urbanoga središta zapisuje tako da mu se svi članovi pišu velikim početnim slovom, valja ispraviti navedeno ime.
35. Dobrodošao i dobro došao. Svakako bi bilo dobro da se objasni razlika između ovih oblika. Dovoljno je dati kratko objašnjenje ili barem primjer, kao recimo u Babić‑Finka‑Moguševim pravopisima. U ovome vrlo često griješe i oni koji to nikako ne bi smjeli.
36. Šeststo i šesto. Nismo sigurni jesi li autori svjesno odustali od pravopisnoga uzusa kojeg su se pridržavali svi aktualni pravopisi, pa i jezični savjetnik Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Naime, kako bi se razlikovao glavni broj 600 i srednji rod rednoga broja 6., u pismu se glavni broj bilježio kao šeststo, a redni kao šesto, primjerice šeststo kuna, ali šesto dijete. Naravno, obje se riječi izgovaraju jednako. (Govorimo o pisanju brojeva na 26. stranici.)
37. Sklanjanje pokrata. Voljeli bismo vidjeti kako se sklanja pokrata BiH.
38. D.o.o., d.d., j.d.o.o… Ove su kratice u hrvatskome jeziku specifične. S obzirom na to kako se „ponašaju”, mogli bismo reći da su trebale biti pokrate. One se naime vrlo često sklanjaju: d.d.‑a, d.d.‑u, d.d.‑om… U praksi se s razlogom ne pišu rastavljeno, ma koliko to pravopisi često ponavljali. Iako su strašna oba načina, birajući između j.d.o.o.‑om i j. d. o. o.‑om ipak bismo se odlučili za prvi način pisanja.
Bilo bi sve lakše da se ove kratice pišu DD, DOO, JDOO… (ili barem dd., doo., jdoo., kao primjerice kbr.). Naravno, teško je sada dovesti u red nešto što je dvadesetak godina zapuštano.
39. MUP‑ovac, ZET‑ovac, SMS‑ati… Pokrate ponajprije imaju službu imenica. Od njih se mogu tvoriti isključivo posvojni pridjevi na ‑ov, ‑ev i ‑in. Tvoriti drugu imenicu kao pokratu od već postojeće pokrate ne čini nam se kao ideja koju bi trebalo dopustiti. Još je gore s „tvorbom” glagola. Ta ne pišemo BCG-irati, nego besežirati! Ovo bi dopuštanje dugoročno moglo prouzročiti mnogo problema u hrvatskome jeziku pa vas molimo da preispitate ovu odluku.
40. Rastavljanje riječi koje se pišu sa spojnicom. Iako se na 44. stranici donosi pravilo o rastavljanju riječi sa spojnicom, ono se ne slijedi na više mjesta, to jest na stranicama: 17. (Kurban‑bajram − u ovome priručniku pisano Kurban‑Bajram; Kliničko‑bolnički centar Rebro − čini nam se da se ovaj centar zapravo zove Klinički bolnički centar Rebro!), 18. (pravno‑administrativni tekstovi), 23. (zapad‑sjeverozapad; kus‑kus; fizičko‑kemijski), 27. (povuci‑potegni), 31. (Antoine de Saint‑Exupéry)...
