Kako se izgovara riječ „injekcija”

Kako se izgovara riječ „injekcija”

Injek­cija ponaj­prije ozna­čuje teku­ćinu koja se pomoću igle ubriz­gava u tijelo, napravu za ubriz­ga­va­nje, pa i sam pro­ces ubriz­ga­va­nja. Riječ potječe iz latin­skog jezika: od ime­nice ini­ec­tio, koja je nas­tala prema gla­golu ini­cere − „sta­viti unu­tra, umet­nuti, uba­citi”. Slova n i j u riječi injek­cija zapravo potječu od raz­li­či­tih latin­skih mor­fema: n od in, a i od icio, tj. icere. Ona dakle ne čine jedno slovo (to jest dvos­lov nj), nego dva slova/glasa (n i j), slično kao što u riječi nadži­vjeti slova d i ž ne tvore dvos­lov .

Budući da je riječ o dvama zaseb­nim slovima/glasovima, zasebno bi se tre­bali i čitati, dakle in-jekcija. Ima­jući to na umu, ovu bismo riječ tre­bali ras­tav­ljati na slo­gove kao in-jek-ci-ja. Jed­nako je i s osta­lim rije­čima iz ove poro­dice: injek­cij­ski, injek­tor, inji­ci­rati... Nisu ovo jedini slu­ča­jevi da n i j izvorno ne čine jedan glas − slično je i s još nekim rije­čima koje potječu iz latin­skog jezika: konju­ga­cija, konjun­k­tiv, konjun­k­ti­vi­tis, konjun­k­tura... Ni u jed­noj od ovih riječi zapravo nema dvos­lova nj. Da je tomu tako, možemo vidjeti i po nji­hovu smje­štaju u rječ­ni­cima: one se redo­vito nalaze i neko­liko stra­nica prije riječi konj, odnosno tek nešto prije riječi kon­ka­van.

No, kako to u hrvat­skom jeziku neri­jetko biva, teorija je jedno, a stvarna upo­treba nešto sasvim drugo. Govor­nici uglav­nom ne znaju da je riječ o dvama zaseb­nim gla­so­vima i u iznimno ih veli­kom pos­totku izgo­va­raju kao glas nj ili tako da izos­tave jedan glas iz spor­nog skupa, pa se pri­mje­rice neri­jetko čuje oblik inek­cija.

Norma se ovim pro­ble­mom ne bavi odviše i teško je reći što je dobro ili „bolje”, a što manje dobro. No ima li ikakva smisla ustra­jati na pra­vilu za koje govor­nici i ne znaju da pos­toji? Mogli bismo načelno reći da ovakve riječi imaju dva izgo­vora i da pos­toji tež­nja da se gla­sovi n i j izgo­va­raju kao jedan glas, pose­bice u rije­čima koje se češće upo­treb­lja­vaju (injek­cija, konju­ga­cija, konjun­k­ti­vi­tis...). Stručni poj­movi koji su rjeđi u sva­kod­nev­noj upo­trebi (injun­k­tiv, konjek­cija, konju­gata...), češće se izgo­va­raju prema latin­skom izvorniku.

Naravno, odred­nice „češće” i „rjeđe” vrlo su nepre­cizne, no dok u hrvat­skoj jezič­noj normi ne pos­toji čak ni ideja o sus­tav­nom rje­ša­va­nju nago­mi­la­nih jezič­nih pro­blema, jedino je rje­še­nje dopu­štati oba načina čitanja.

Scroll To Top