Što objave na društvenim mrežama govore o nama

Što objave na društvenim mrežama govore o nama

Istra­ži­vači Sve­uči­li­šta u Pen­n­syl­va­niji u surad­nji s istra­ži­va­čima Sve­uči­li­šta u Cam­brid­geu pro­uča­vali su više od 700 mili­juna riječi i izraza koje je na Face­bo­oku objav­lji­valo 75 tisuća dobro­vo­ljaca. Cilj je bio otkriti može li raču­nalna ana­liza jezika na druš­tve­nim mre­žama ponu­diti istu razinu uvida u osob­nost poje­dinca kao kla­sične psi­ho­lo­ške metode poput anketa, tes­tova, upit­nika i sličnoga.

Istra­ži­va­nje je omo­gu­ćilo stva­ra­nje raču­nal­nog modela koji je pre­dvi­đao dob, spol i osob­nost volon­tera na teme­lju nji­ho­vih riječi i izraza. Sama su se pre­dvi­đa­nja poka­zala neo­če­ki­vano pre­ciz­nima: istra­ži­vači su u čak 92 posto slu­ča­jeva poga­đali spol ispi­ta­nika na teme­lju nji­ho­vih objava na Face­bo­oku. Ne zabo­ra­vimo pri­tom da u engle­skom jeziku raz­like između gra­ma­tič­kih rodova zapravo ne pos­toje pa se spol može išči­tati tek iz neko­liko zamje­nica (he/she, him/her…) ili poje­di­nih riječi (mother/father, daug­h­ter/son...). Dob su, unu­tar ras­pona od tri godine, poga­đali u više od 50 posto slu­ča­jeva, dok su u poga­đa­nju osob­nosti bili sla­biji, ali u uspo­redbi s kla­sič­nim tes­to­vima gotovo jed­nako precizni.

Istra­ži­vači nagla­ša­vaju da istra­ži­va­nje nije bilo usre­do­to­čeno na izraze i teme o kojima su naj­češće govo­rili muškarci i žene, nego na izraze koji su ih naj­više raz­li­ko­vali. Jezik muška­raca i žena poka­zao se gotovo istim i da riječi u obla­či­ćima poka­zuju apso­lutnu učes­ta­lost, obla­čići bi bili gotovo iden­tični. No ovo se istra­ži­va­nje usre­do­to­čilo na raz­like u jeziku jer su zapravo one važne za razvoj raču­nal­nog modela pomoću kojeg bi se naj­toč­nije moglo odre­diti je li netko pri­mje­rice muška­rac ili žena.

Iako je dakle jezik muška­raca i žena gotovo isti, upravo su se raz­like poka­zale iznimno ste­re­otip­nima. Pri­mi­je­tilo se tako da muškarci češće raz­go­va­raju o sportu, vide­oigrama i ratu te da češće upo­treb­lja­vaju psovke i vul­garne izraze. Žene češće raz­go­va­raju o kup­nji i kosi, ali i češće upo­treb­lja­vaju prvo lice jed­nine. Vrlo je zanim­ljiva uspo­redba upo­trebe posvojne zamje­nice moj (moja): muškarci je upo­treb­lja­vaju češće kad govore o svo­joj dje­vojci ili ženi nego što je upo­treb­lja­vaju žene kad govore o svo­jem dečku ili mužu.

Raš­čla­nji­va­nje riječi prema dobi oče­ki­vano je poka­zalo da ško­larci češće od osta­lih govore o školi, a stu­denti o fakul­tet­skim temama (ali ih dobrano zači­njaju psov­kama). Ispi­ta­nici u dva­de­se­tim godi­nama nešto se više brinu oko posla, piva i vjen­ča­nja, dok su sta­riji ispi­ta­nici usre­do­to­če­niji na svoju djecu i obitelj.

Što se tiče odre­đi­va­nja osob­nosti, ispos­ta­vilo se da eks­tro­verti više vole govo­riti o zaba­vama i suprot­nom spolu te da upo­treb­lja­vaju duže riječi, dok intro­verte više zani­maju raču­nala, inter­net i japan­ski mediji (anime, mange), a i skloni su upo­trebi „japan­skih” emo­ti­kona (ˆ_ˆ). Pri­mi­je­tilo se i da ispi­ta­nici koji žive na višim nad­mor­skim visi­nama češće upo­treb­lja­vaju riječ „pla­nina”, dok neuro­tični ljudi često spo­mi­nju izraze „mučno” i „depre­si­van”. No vje­ro­jatno nitko nije oče­ki­vao da je emo­ci­onalna sta­bil­nost u uskoj vezi s lju­bav­lju prema košarci. Naravno, iz ovog se ne smije zaklju­či­vati da bav­lje­nje spor­tom utječe na sma­nji­va­nje neuroze (iako bi se ova moguć­nost tre­bala ispi­tati), naime moguće je da ljudi koji pate od neuroze jed­nos­tavno izbje­ga­vaju sport.

Iako je ovo prvo veliko istra­ži­va­nje ove vrste, istra­ži­vači su zaklju­čili da model osob­nosti koji se teme­lji na jeziku druš­tve­nih mreža može pomoći znans­tve­ni­cima u radu: umjesto da traže mili­june volon­tera da ispu­nja­vaju ankete, u budu­ćim će istra­ži­va­njima možda biti dovoljno imati volon­tere koji će dopus­titi da se ano­nimno ana­li­zi­raju nji­hove javne objave na Face­bo­oku ili Twitteru.

Scroll To Top