Ovaj auto ili ovo auto

Ovaj auto ili ovo auto

Na ime­nicu auto dio jezi­kos­lo­vaca i danas gleda sa zadr­škom. Tek je rela­tivno nedavno počela ula­ziti u rječ­nike, a i pri­tom se naj­češće ozna­čuje kao oblik koji pri­pada raz­go­vor­nomu jeziku. Una­toč tome, ova je ime­nica u upo­trebi daleko češća od riječi auto­mo­bil, od koje je nastala.

Ime­nica auto u stan­dard­nome je jeziku muškoga roda, baš kao i auto­mo­bil, što znači da kažemo „ovaj auto”, a ne „ovo auto”. Iako isto­vjet­nost roda ime­nica auto­mo­bil i auto nije uvje­to­vana jezič­nim zako­nima, moguće je da je rod riječi auto­mo­bil utje­cao na oda­bir roda izve­dene riječi.

Naime, u hrvat­skome jeziku ime­nice koje zavr­ša­vaju samo­glas­ni­kom o naj­češće su sred­njega roda. Muškoga su roda ime­nice čije je zavr­šno o pos­talo od l: čavao, pepeo, posao (prema čaval, pepel, posal); hipo­ko­ris­tici: pos­panko, raš­ču­panko; neka vlas­tita imena: Mirko, Marko. Riječi iz dru­gih jezika koje zavr­ša­vaju na o mogu biti muškoga roda u jed­nini, no neri­jetko su sred­njega roda u mno­žini (ovaj korzo, ali ova korza, ovaj libreto, ali ova libreta). Kat­kad se takve riječi u pro­cesu pre­uzi­ma­nja i pri­la­go­đa­va­nja poči­nju i u mno­žini skla­njati prema muškoj sklo­nidbi (tako imamo u jed­nini ovaj tor­pedo, dok su u mno­žini i ova tor­peda i ovi tor­pedi).

Ipak, ime­nice koja zavr­ša­vaju na o u hrvat­skome su jeziku tra­di­ci­onalno ime­nice sred­njega roda. To se dobro vidi baš na ime­nici auto, koja je u poje­di­nim govo­rima, ponaj­prije u govo­rima što­kav­skoga narje­čja, sred­njega roda. No kako se stan­dardni jezik, u čijoj osno­vici jest što­kav­sko narje­čje, razvija pod utje­ca­jem svih govor­nika, u njemu je ova ime­nica u muškome rodu i u jed­nini i u množini.

Ovaj auto ili ovo auto

 
Ilus­tra­cija: Chris Mc Roberts, Flickr

Scroll To Top