Znate li što je „kingleski jezik”?

Znate li što je „kingleski jezik”?

Kin­gle­ski”, prema engle­skome Chin­glish, zapravo nije jezik u pra­vome smislu riječi. To je kolok­vi­jalni naziv za kine­ske pri­je­vode na engle­ski jezik koji su vrlo... „zabavni”. Nije uvi­jek riječ o lošim i nes­truč­nim pri­je­vo­dima, to su i pri­je­vodi iz kojih su jasno vid­ljive kul­turne raz­like: tako je pri­mje­rice u Pekingu pos­to­jala „anusna” bol­nica, koja je prije odr­ža­va­nja Olim­pij­skih igara pre­ime­no­vana u prok­to­lo­šku. Dakle pri pre­vo­đe­nju s kine­skoga jezika potrebna je pre­vo­di­telj­ska umješ­nost i poz­na­va­nje obiju kul­tura, što elek­tro­nički alati za auto­mat­sko pre­vo­đe­nje još ne mogu ponu­diti. Naravno, pro­cesu pre­vo­đe­nja sigurno ne pomaže ni činje­nica da ova dva jezika pri­pa­daju pot­puno raz­li­či­tim jezič­nim poro­di­cama: engle­ski indo­europ­skoj, a kine­ski kinesko-tibetskoj.

No kako je uopće došlo do tolike koli­čine „zabav­nih” prijevoda?

Uspa­vani se div odavno pro­bu­dio i pos­tao jed­nim od naj­važ­ni­jih gos­po­dar­skih čim­be­nika u svi­jetu. Kina se otvo­rila svi­jetu ne samo kroz indus­triju i trgo­vinu, nego i kroz turi­zam – bilo pos­lom bilo zaba­vom, u Kinu dolazi sve više ljudi. Kine­ske su vlasti pro­vo­dile čitave kam­pa­nje doda­va­nja engle­skih pri­je­voda na što je moguće više jav­nih nat­pisa, poti­čući time i Kineze iz pri­vat­noga sek­tora da se pri­druže prevođenju.

Una­toč nesum­njivo dobroj namjeri, vje­ro­jatno nitko nije oče­ki­vao ovakve rezul­tate (rezul­tate koji su stvo­rili „kin­gle­ski jezik”).

No nakon što nas je neko­liko godina zabav­ljao, „kin­gle­skomu jeziku” zapri­je­tila je prva veća opas­nost od izu­mi­ra­nja. Naime kine­ski se grad Šen­džen (Shen­zhen) odlu­čio na oštro obra­ču­na­va­nje s neadek­vat­nim pri­je­vo­dima na engle­ski jezik. Šen­džen­ski grad­ski oci tako pozi­vaju sva­koga tko naiđe na neo­d­go­va­ra­jući pri­je­vod na nekome dvo­je­zič­nom jav­nom nat­pisu da ga snimi i poša­lje elek­tro­nič­kom poštom na ispra­vak. Da su uis­tinu ozbiljni u pro­vedbi ove namjere svje­doči i činje­nica da su otvo­rili i posebnu tele­fon­sku liniju na kojoj se može pri­ja­viti neto­čan pri­je­vod. Naravno, pri­prem­ljene su i nagrade za one najangažiranije.

Je li ovo poče­tak kraja „kin­gle­skoga jezika”, teško je reći. Nije­mac Oli­ver Rad­tke, vje­ro­jatno naj­poz­na­tiji pro­mi­ca­telj zabav­nih kinesko-engleskih pri­je­voda, pret­pos­tav­lja da će nas, i kad se uklone smi­ješni pri­je­vodi s jav­nih nat­pisa, pri­je­vodi u pri­vat­nome sek­toru još neko vri­jeme zabav­ljati, kao pri­mje­rice pri­je­vodi u res­to­ra­nima ili malim pri­vat­nim trgo­vi­nama. Naravno, dok ne sta­saju mlade gene­ra­cije Kineza koji će govo­riti engle­ski. Doduše, ne bismo se čudili ni da Kinezi otkriju šarm ovak­vih pri­je­voda i ostave ih kao svo­je­vr­snu turis­tičku atrakciju.

Scroll To Top