Author Archives: Dejana Šćuric

Dejana Šćuric profesorica je hrvatskoga jezika i književnosti te komparativne književnosti. Studirala je na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, gdje je završila i slobodni studij švedskoga jezika. Lektorira od 2006. godine.

Prilog gdje i glagoli kretanja

Za pri­log gdje uglav­nom govo­rimo da ne dolazi uz gla­gole kre­ta­nja (uz koje dolaze pri­lozi kamo i kuda). I to je načelno točno. Pa ipak, to nije uvi­jek baš tako. Pogle­dajmo slje­deće primjere. Kamo trčiš? Trčim kući, nemam kišo­bran, a kiša sve jače pada. Kuda trčiš? Trčim po nasipu. Gdje trčiš? Trčim u škol­skom atlet­skom klubu. Kamo se zem­lja odro­nila? Na kuće ... Read More »

Gdje − kamo − kuda

Pri upo­trebi ovih mjes­nih pri­loga u hrvat­skome se stan­dard­nom jeziku podosta gri­ješi. (Tra­di­ci­onalni gra­ma­tički naziv mjesni pri­lozi mogao bi zbu­niti jer se oni ne odnose samo na mjesto, nego i na smjer i na put, to jest opće­nito na pros­tor.) Kada im se raz­lika između ovih triju mjes­nih pri­loga objasni, govor­nici je vrlo brzo shva­ćaju, no u govoru će kat­kad ... Read More »

Stilista ili stiliste

U nas­lovu su geni­tivni oblici riječi sti­list i sti­lista. Iako govor­nici uglav­nom nemaju pro­blema s nomi­na­ti­vom, odnosno znaju da je u hrvat­skome stan­dard­nom jeziku pri­hva­ćen samo oblik sti­list, pro­blemi sa sklo­nid­bom nisu rijetki. No kre­nimo redom. Riječ je o ime­ni­cama muškog roda nas­ta­lima od stra­nih riječi koje zavr­ša­vaju na ‑ist/‑ista. U početku su se jav­ljala oba sufiksa i ime­nice su bile ... Read More »

Zajutrak

Ime­nica zaju­trak ozna­čuje prvi dnevni obrok. Iako se neri­jetko sma­tra sino­ni­mom za doru­čak, on to zapravo ne mora biti, što ipak uve­like ovisi o izva­nje­zič­nim aspek­tima. Na kraju sama riječ doru­čak suge­rira da je to obrok koji se bla­guje kas­nije, to jest bliže ručku. Eti­mo­lo­ški se riječ zaju­trak pove­zuje uz gla­gol zaju­triti („sva­nuti, zapo­četi dan”). Riječ je nesum­njivo jedna od onih ... Read More »

Konsenzus ili koncenzus

Iako se čuju obje ina­čice, pra­vilna je samo jedna − kon­sen­zus. Pre­uzeli smo je iz latin­skog jezika (con­sen­sus prema con­sen­tire − „uskla­diti se, slo­žiti se”). Riječ podra­zu­mi­jeva jed­no­glasnu suglas­nost oko dono­še­nja neke odluke, a u pre­ne­se­nom smislu ozna­čuje opće miš­lje­nje koje prev­la­dava o nekoj temi. Naše su riječi s pri­bliž­nim zna­če­njem spo­ra­zum, dogo­vor, pris­ta­nak (u pre­ne­se­nom zna­če­nju i miš­lje­nje i ... Read More »

Scroll To Top