Bujica riječi Mrežno mjesto o hrvatskome standardnom jeziku.

Oba su ova pri­djeva dobro tvo­rena: uskr­sni je nas­tao doda­va­njem sufiksa ‑ni, a uskrš­nji doda­va­njem sufiksa ‑nji, pri čemu je došlo do jed­na­če­nja po mjestu tvorbe te se glas s pre­tvo­rio u glas š. U tom kon­tek­stu ne možemo reći da je jedan od njih „bolji”. No je li onda sve­jedno koji ćemo upotrijebiti? Sta­riji su nor­ma­tivni pri­ruč­nici izjed­na­či­vali ove ... Read More »

Od ime­nica koje ozna­čuju živo­ti­nje pri­djevi se naj­češće tvore doda­va­njem sufiksa ‑ji, ‑lji i ‑eći (koko­šji, kozji, rib­lji, žab­lji, pileći, teleći…). To znači da je pri­djev goveđi nesum­njivo dobar (kao i pri­mje­rice med­vjeđi ili labuđi). No ni pri­djev goved­ski nije „pogre­šan” jer pos­toji odre­đen broj pri­djeva na ‑ski koji su nas­tali od ime­nica koje ime­nuju živo­ti­nje: bizon­ski, konj­ski, kro­ko­dil­ski, maj­mun­ski, ... Read More »

Za raz­liku od juž­nos­la­ven­skih jezika koji nas okru­žuju (bosanskoga/bošnjačkoga, crno­gor­skoga, make­don­skoga, slo­ven­skoga i srp­skoga), a koji su u svo­jim stan­dard­nim ina­či­cama pri­hva­tili oblik krom­pir, hrvat­ski je stan­dardni jezik pri­hva­tio oblik krum­pir. Ova nam je riječ došla iz nje­mač­kog jezika (ne zabo­ra­vimo da se krum­pir svi­je­tom pro­ši­rio iz Južne Ame­rike, a u Hrvat­sku je došao za vla­da­vine Marije Tere­zije). U nje­mač­kim ... Read More »

Dvojba koju od ovih riječi upo­tri­je­biti rela­tivno je nedavno iza­zvala dosta pozor­nosti, čak i odre­đene sukobe. Sre­ćom, nema mjesta suko­bima, nego raz­miš­lja­nju i dogovoru. S nor­ma­tivne je strane ovaj slu­čaj pri­lično jed­nos­ta­van. Riječ cur­ri­cu­lum latin­ska je riječ (koja izvorno znači „tijek”). Iako je u peda­go­giju (i srodne zna­nosti) sti­gla iz engle­skog jezika, hrvat­ski jezik „strane lati­nizme” uglav­nom pre­uzima izravno iz ... Read More »

Pri­djev mate­rin­ski u hrvat­skome je stan­dard­nom jeziku naj­bo­lji izbor: naj­češći je u upo­trebi, a naši ga rječ­nici donose još od prve polo­vice 18. sto­ljeća. Nas­tao je doda­va­njem sufiksa ‑inski ime­nici mater − na sli­čan način kao što su nas­tali i pri­djevi maće­hin­ski, očin­ski, ses­trin­ski... Pri­djev mate­ri­nji tako­đer se sma­tra dobrim, ipak, on je stil­ski obi­lje­že­niji jer je tvorba sufik­som ‑inji ... Read More »