Category Archives: gramatika

Igdje, ikamo, ikuda…

Poput pri­loga gdje, kamo i kuda pona­šaju se i pri­lozi izve­deni iz njih. I te mjesne pri­loge možemo podi­je­liti u tri uvjetne sku­pine: „pri­loge mjesta”, „pri­loge cilja” i „pri­loge smjera”. PRILOZI MJESTA PRILOZI CILJA PRILOZI SMJERA gdje kamo kuda igdje ikamo ikuda nig­dje nikamo nikuda neg­dje nekamo nekuda kojeg­dje koje­kamo koje­kuda Pod­sje­timo se, pri­log gdje ozna­čuje mjesto i dolazi uz ... Read More »

Bankin ili bančin

Iako posvojni pri­djevi (pri­djevi na ‑ov, ‑ev, ‑in) prema ime­ni­cama koje ozna­čuju što neživo nisu uobi­ča­jeni, može se naći odre­đeni broj njih (pri­mje­rice prema ime­nima nebe­skih tijela: Satur­nov, Mar­sov; prema kemij­skim ele­men­tima: uglji­kov, duši­kov; prema ins­ti­tu­ci­jama, časo­pi­sima, podu­ze­ćima: Aka­de­mi­jin i aka­de­mi­jin, Ins­ti­tu­tov i ins­ti­tu­tov, Mati­čin i mati­čin, potom Vjes­ni­kov ili Kra­šev). Posvojni pri­djevi prema osta­lim općim ime­ni­cama koje ozna­čuju što ... Read More »

Predikat, ali subjekt i objekt

Uspo­re­đu­jući ove tri ime­nice, koje se zbog svo­jega zna­če­nja vrlo često jav­ljaju u istom kon­tek­stu, govor­nici se kat­kad zapi­taju zašto ime­nica pre­di­kat između gla­sova k i t ima a, dok oblike subje­kat i obje­kat ne sma­tramo ele­men­tima hrvat­skoga stan­dard­nog jezika. Sve smo tri ime­nice pra­vilno posu­dili iz latin­skog jezika, i to tako da smo im odba­cili nas­ta­vak i dobili nomi­na­tiv ... Read More »

Teoretizirati ili teorizirati

Iako kat­kad možemo naići i na gla­gol teori­zi­rati (tvo­ren prema ime­nici teorija), taj oblik ne bi tre­balo upo­treb­lja­vati jer već imamo gla­gol teore­ti­zi­rati. Gla­gol teore­ti­zi­rati nije nas­tao od ime­nice teorija. U nje­go­voj je osnovi latin­ska ime­nica teore­ti­cus, odnosno naš pre­uzeti, a danas i zas­ta­rjeli oblik teore­tik (danas govo­rimo teore­ti­čar). Prema ime­nici teore­tik stvo­ren je gla­gol teore­ti­zi­rati tako da je odba­čen ... Read More »

Teorijski i teoretski

Odnos između ovih dvaju pri­djeva (i pri­pa­da­ju­ćih im pri­loga) nije odu­vi­jek bio nedvo­smis­len, a ni jezični pri­ruč­nici nisu uvi­jek bili složni u dava­nju pred­nosti. Iako se i danas neri­jetko zna­če­njem izjed­na­čuju, čini se da se u pos­ljed­nje vri­jeme nji­hova zna­čenj­ska polja raz­dva­jaju i da već možemo raz­li­ko­vati dva osnovna značenja. Pri­djev teoret­ski tako sve češće znači „koji pos­toji kao pret­pos­tavka, ... Read More »

Scroll To Top