Category Archives: leksik

Javno mijenje ili javno mnijenje

Iako se obje sin­tagma mogu čuti, javno mije­nje sva­kako valja izbje­ga­vati. Mni­je­nje (rjeđe mnje­nje) gla­gol­ska je ime­nica nas­tala od gla­gola mniti, a koji znači „mis­liti, smatrati”. Iako je sam gla­gol danas zas­ta­rje­lica, nje­gova je ime­nica pos­tala oživ­lje­nica. Doduše, rijetko se upo­treb­ljava izvan nave­dene sin­tagme, a moguće je da je većina govor­nika uopće smis­lom ne pove­zuje s gla­go­lom mniti. I vje­ro­jatno ... Read More »

Sumnja ili sumlja

Riječ sum­nja potječe od gla­gola mniti (su‑ + mniti) i od nje nas­taju brojne izve­de­nice, od kojih sve zadr­ža­vaju osnovu sumnj‑: sum­njati, sum­njiv, sum­nji­čiti, sum­nji­čav, osum­nji­čiti, sum­nji­vac, osum­nji­če­nik, sum­nji­ča­vost, nesum­njivo… Skup mnj koji se nalazi u osnovi riječi iznimno je rije­dak u hrvat­skom jeziku (jav­lja se pri­mje­rice u srod­nim rije­čima poput pom­nja, pom­njiv i mnje­nje, koje se uobi­ča­jilo u obliku ... Read More »

Potreban i potrebit

Ovi se podri­je­tlom srodni pri­djevi u hrvat­skome stan­dard­nom jeziku danas zna­čenj­ski razlikuju. Pri­djev potre­ban češći je u upo­rabi, a znači „onaj koji nekom treba, bez kojeg se ne može ili može vrlo teško” (potre­ban nad­zor, potre­ban pri­je­vod, potrebna suglas­nost, potrebni doku­menti). Potre­bit znači „koji nešto treba, koji ima neku potrebu” (potre­bite obi­te­lji, potre­bito dijete, potre­biti sugra­đani). On se danas naj­češće ... Read More »

Tok ili tijek

Iako su podri­je­tlom srodne (nas­tale prema gla­golu teći) i zna­čenj­ski bli­ske, ove riječi u stan­dard­nom jeziku pos­ljed­njih deset­ljeća poka­zuju snaž­niju ten­den­ciju raz­dva­ja­nja svo­jih zna­čenj­skih polja. Iako su im se zna­če­nja kroz povi­jest prek­la­pala, a i danas ima jezi­kos­lo­vaca koji sma­traju da su sino­nimi, nji­hovi se sadr­žaji sve češće razlikuju. Tako se danas sma­tra da riječ tok ima ponaj­prije pros­torno zna­če­nje ... Read More »

S obzirom na

Ime­nica obzir u kom­bi­na­ciji s nekim pri­jed­lo­zima pos­taje vez­nički skup. Te riječi pri­tom ne pos­taju vez­nici kao vrste riječi, samo dobi­vaju ulogu vez­nika, a cijele izraze nazi­vamo vez­nič­kim sku­po­vima. To su sku­povi s obzi­rom na (to da) i bez obzira na (to što). Govor načelno teži redu­ci­ra­nju pa se u upo­trebi ovi sku­povi neri­jetko skra­ćuju i izo­bli­čuju (obzi­rom da, obzi­rom ... Read More »

Scroll To Top