Bujica riječi Mrežno mjesto o hrvatskome standardnom jeziku.

Ime­nice koje se tvore sufik­sima ‑ona i ‑onica pri­pa­daju tako­zva­nim mjes­nim ime­ni­cama. Tvore se od infi­ni­tivne osnove i uglav­nom ozna­čuju pros­to­riju ili zgradu u kojoj se odvija ono što gla­gol od kojeg su nas­tale izriče (prema gla­golu kupati: kupa‑ + ‑ona/‑onica > kupaona/kupaonica). Nor­ma­tivna lite­ra­tura pred­nost daje ime­ni­cama tvo­re­nima sufik­som ‑ionica. Iako priz­naje i pos­to­ja­nje oblika na ‑ona, uglav­nom ih ... Read More »

Engle­ska sin­tagma bre­aking news, poga­đate, ne pri­pada hrvat­skom jeziku. Nema potrebe ni za nje­zi­nim pohr­va­ći­va­njem (bre­king njuz). Mi naime imamo vlas­titi izraz za nove, udarne vijesti koje pre­ki­daju usta­ljen ras­po­red objav­lji­va­nja novosti − izvan­redne vijesti. Iako nije riječ o dos­lov­nom pri­je­vodu, jer engle­ska ime­nica bre­aking znači „lom­lje­nje, pre­ki­da­nje”, pri­djev izvan­re­dan vrlo dobro opi­suje takve vijesti jer se one uis­tinu objav­ljuju ... Read More »

U reče­ni­cama Putu­jem sva­kog vikenda. i Putu­jem svaki vikend. pri­ložne oznake vre­mena imaju isto zna­če­nje. Riječ je o vre­men­skom geni­tivu (sva­kog vikenda) i vre­men­skom aku­za­tivu (svaki vikend). Vre­men­ski geni­tiv i vre­men­ski aku­za­tiv ozna­čuju vri­jeme u kojem se nešto zbiva, naj­češće su u službi pri­ložne oznake vre­mena i u većini se slu­ča­jeva mogu zami­je­niti jedan dru­gim, što znači da se oba ... Read More »

U hrvat­skome je stan­dard­nom jeziku pra­vilno samo sred­njo­vje­kovni. Ovaj pri­djev nije nas­tao sve­zom pri­loga i pri­djeva (sred­nje + vje­kovni), nego složeno‑sufiksalnom tvor­bom prema izrazu sred­nji vijek, pri čemu su se dva ele­menta pove­zala spoj­ni­kom o. Na isti su način nas­tale i druge jed­no­poj­movne pri­djevne slo­že­nice, pri­mje­rice sred­njos­tru­ja­ški (prema sred­nja struja), sred­njo­škol­ski (prema sred­nja škola), sred­njo­europ­ski (prema Sred­nja Europa i sred­nja ... Read More »

Iz latin­skog smo pre­uzeli neke pri­djeve koji u izvor­nom jeziku u sebi već sadr­ža­vaju super­la­tivno zna­če­nje (to jest ozna­čuju ime­no­vano svoj­stvo u naj­ve­ćoj mogu­ćoj mjeri). Takvi su pri­djevi uglav­nom nači­njeni od latin­skog super­la­tiva, a to su pri­mje­rice: mak­si­ma­lan, mini­ma­lan, opti­ma­lan, ali i ide­alan, esen­ci­ja­lan, mino­ran, eks­tre­man… Jezični su pri­ruč­nici uglav­nom složni u stavu da takve pri­djeve ne treba stup­nje­vati. To ... Read More »