Bujica riječi Mrežno mjesto o hrvatskome standardnom jeziku.

  Read More »

Norma S obzi­rom na koli­činu kon­cen­tra­cije i vri­jeme koje je potrebno za čita­nje, dnevna norma za lek­turu iznosi deset kar­tica tek­sta. (Kako se svaki tekst čita tri puta, riječ je zapravo o tri­de­se­tak pro­či­ta­nih kartica.) Kar­tica koja nam služi za obra­čun iznosi 1800 zna­kova (uklju­ču­jući i praznine). Ispo­ruka Većina se mate­ri­jala lek­to­rira u pro­gramu za obradu tek­sta, dakle izmjene se ... Read More »

Lek­to­ri­rati se može svaki tekst pisan hrvat­skim jezi­kom. Iako se ponaj­prije lek­to­ri­raju tek­s­tovi pisani hrvat­skom stan­dard­nim jezi­kom, moguće je to činiti i s tek­s­to­vima pisa­nima narje­čjem ili žar­go­nom, no oni zah­ti­je­vaju spe­ci­fi­čan pristup. Lek­tura ukla­nja­njem oma­ški i jezič­nih pogre­šaka pobolj­šava opći dojam koji tekst treba osta­viti na čita­te­lje. To znači da se lek­to­ri­raju svi tek­s­tovi koji tre­baju biti kva­li­tetni, primjerice: ... Read More »

Znamo da pri usme­noj komu­ni­ka­ciji zapravo šaljemo dvije vrste oba­vi­jesti (jedna je što, a druga kako govo­rimo). Vrlo slične razine pos­toje i pri pisa­nju. Nije važan samo sadr­žaj, važna je i forma, način na koji ćemo nešto izreći. Nakon što izmi­je­nimo neko­liko reče­nica s nepoz­na­tom nam oso­bom, doni­jet ćemo zaključke o njoj i na teme­lju onoga što nam je nena­mjerno ... Read More »

Izmjene tek­sta pri lek­to­ri­ra­nju mogli bismo vrlo ugrubo podi­je­liti u neko­liko skupina. Nave­dimo naj­prije mije­nja­nje onih ele­me­nata oko kojih se svi slažu da su pogre­ške. To su naj­lakše izmjene i s njima je naj­ma­nje problema. Pri­mjer: Raz­like između č i ć (Živim u kuči. > Živim u kući). Slje­deću razinu više karak­te­ri­zi­raju pre­po­ruke nego pogre­ške. U ovu sku­pinu ulaze pre­po­ruke o ... Read More »