Bijeliti (se) i bijeljeti (se) − glagoli na -iti/-jeti (II. dio)

U proš­lom smo član­ku ras­tu­ma­či­li osnov­nu raz­li­ku izme­đu gla­go­la na -iti i -jeti koji su tvo­re­ni od iste osno­ve. Opće­ni­to može­mo reći da gla­go­li na -iti zna­če da net­ko nekog/nešto čini nečim (oži­vi­ti − čini­ti živim), dok oni na -jeti ozna­ču­ju da net­ko pos­ta­je nečim (oži­vje­ti − pos­ta­ja­ti živim).

A sad je vri­je­me da malo zakompliciramo.

Kod gla­go­la izve­de­nih od pri­dje­va za boje naj­češ­će se u ovom kon­tek­s­tu nabra­ja­ju tri obli­ka, pri­mje­ri­ce crve­ni­ti, crve­nje­ti i crve­nje­ti se ili zele­ni­ti, zele­nje­ti i zele­nje­ti se. Pri­tom obli­ci crve­nje­ti se i zele­nje­ti se zna­če isti­ca­ti se, odi­sa­ti crve­nom, odnos­no zele­nom bojom.

crve­ni­ti (čini­ti koga/što crve­nim): crve­ni­ti kosu

crve­nje­ti (pos­ta­ja­ti crve­nim): crve­nje­ti u licu

crve­nje­ti se (isti­ca­ti se crve­nom bojom): mako­vi su se crve­nje­li u žitu

zele­ni­ti: Šuma je još proš­le godi­ne zele­ni­la ovaj kra­jo­lik. (čini­la je kra­jo­lik zelenim)

zele­nje­ti: Šuma je ovdje još proš­lo pro­lje­će zele­nje­la. (pos­ta­ja­la je zelenom)

zele­nje­ti se: Šuma se ovdje još proš­log lje­ta zele­nje­la. (isti­ca­la se svo­jim zelenilom)

Pos­to­ji i čet­vr­ta moguć­nost − da gla­gol na -iti uza se ima povrat­no-posvoj­nu zamje­ni­cu se, na pri­mjer bije­li­ti se. To je tada povrat­ni gla­gol i ozna­ču­je da net­ko sebe čini bije­lim (crve­nim, zele­nim, pla­vim…). Tak­vi su gla­go­li pri­lič­no rijet­ki u upo­tre­bi, pa ih rječ­ni­ci uglav­nom ne dono­se, no kao moguć­nost sva­ka­ko pos­to­je i po potre­bi se mogu načiniti.

Kla­uni­ca je bije­li­la lice. (čini­la je lice bijelim)

Kla­uni­ca se bije­li­la. (čini­la je sebe bijelom)

Kako je šmin­ka­nje napre­do­va­lo, kla­uni­ca je sve više bije­lje­la. (pos­ta­ja­la je bijela)

Na kra­ju se kla­uni­ca sva bije­lje­la od pude­ra. (sva se isti­ca­la bjelinom)

Dak­le važ­no je zapam­ti­ti raz­li­ku izme­đu gla­go­la poput bije­li­ti, bije­lje­ti i bije­lje­ti se. Gla­go­li tipa bije­li­ti se rijet­ko se susre­ću, a spo­mi­nje­mo ih ovdje ponaj­pri­je kako bismo upo­zo­ri­li na veli­ke izra­žaj­ne moguć­nos­ti hrvat­skog jezika.