Bujica riječi Mrežno mjesto o hrvatskome standardnom jeziku.

Iako se riječ zamolba nevje­ro­jatno pro­ši­rila pos­ljed­njih dvaju-triju deset­ljeća, jezi­kos­lovci pred­nost daju ime­nici molba. Ona je naime u hrvat­skome jeziku pri­sutna još od sred­njega vijeka. Zabi­lje­žena je i u sta­rim rječ­ni­cima i u dje­lima sta­rih pisaca (Đur­đe­vića, Gun­du­lića, Hek­to­ro­vića, Kani­žlića, Vite­zo­vića…). Zamolba se spo­ra­dično jav­lja tek kra­jem 19. sto­ljeća, pri­mje­rice u dje­lima Vjen­ces­lava Novaka i Slavka Kolara, ali je sve ... Read More »

Oba su ova pri­djeva dobro tvo­rena: uskr­sni je nas­tao doda­va­njem sufiksa ‑ni, a uskrš­nji doda­va­njem sufiksa ‑nji, pri čemu je došlo do jed­na­če­nja po mjestu tvorbe te se glas s pre­tvo­rio u glas š. U tom kon­tek­stu ne možemo reći da je jedan od njih „bolji”. No je li onda sve­jedno koji ćemo upotrijebiti? Sta­riji su nor­ma­tivni pri­ruč­nici izjed­na­či­vali ove ... Read More »

Pri­djev mate­rin­ski u hrvat­skome je stan­dard­nom jeziku naj­bo­lji izbor: naj­češći je u upo­trebi, a naši ga rječ­nici donose još od prve polo­vice 18. sto­ljeća. Nas­tao je doda­va­njem sufiksa ‑inski ime­nici mater − na sli­čan način kao što su nas­tali i pri­djevi maće­hin­ski, očin­ski, ses­trin­ski... Pri­djev mate­ri­nji tako­đer se sma­tra dobrim, ipak, on je stil­ski obi­lje­že­niji jer je tvorba sufik­som ‑inji ... Read More »

U hrvat­skome je stan­dard­nom jeziku bolje upo­tri­je­biti riječ par­ki­ra­li­šte. Naime, pri posu­đi­va­nju riječi nas­to­jimo posu­diti samo osnovni oblik, od kojeg dalje prema svo­jim tvor­be­nim pra­vi­lima stva­ramo nove riječi. Ovdje je osnovni oblik park, riječ koju smo posu­dili iz engle­skog jezika. Od nje smo stvo­rili niz riječi prema svo­jim pra­vi­lima: par­ki­rati, par­ki­ra­nje, par­ki­ran, par­kirni, par­ko­me­tar (u jed­nom se pri­ruč­niku naziva i ... Read More »

Osim uobi­ča­je­nih sport­skih dis­ci­plina, onih ljud­skih, pos­toje i kino­lo­ške sport­ske dis­ci­pline. Naj­poz­na­tija je takva dis­ci­plina agi­liti (prema engle­skome agi­lity). Budući da ovaj naziv zapravo nije čest u upo­trebi, ne čudi što se neri­jetko zapi­suje i nepri­la­go­đeno, to jest izvorno, kao engle­ska riječ. Što­više, pogrešno je i izgo­va­ramo (umjesto /agiliti/ tre­bali bismo reći /adžiliti/), a tako smo je i usvo­jili, pa ... Read More »