Ćevapi

Ćevapi ili čevapi

Ovo je jelo do nas sti­glo s Bli­skog isto­ka, a od naro­da koji nam ga je pred­sta­vio posu­di­li smo i ime za nje­ga. Riječ je narav­no o Tur­ci­ma i tur­sko­me jezi­ku. Iako ime zapra­vo potje­če iz arap­sko­ga (käbāb), tur­ski je bio jezik posred­stvom kojeg se naziv širio i u dru­ge zemlje.

Tur­sku riječ kebap posu­di­li smo kao ćevap. Slič­no je i tur­ski kilim pos­tao ćilim, a şeker šećer, dok je izraz kel pos­tao ćela. Za raz­li­ku od gra­fe­ma ć, gra­fem č upo­treb­lja­va­mo pri pres­lov­lja­va­nju tur­skog ç (çiçek čičak ili çelikčelik), što zna­či da mu u pre­uze­toj rije­či ćevap nije mjesto.

Nači­ni­mo li od ime­ni­ce ćevap uma­nje­ni­cu, gla­sit će ćevap­čić. Oso­ba koja pri­pre­ma i pro­da­je ćeva­pe zove se ćevab­dži­ja, a pros­tor u kojem to čini ćevab­dži­ni­ca. Poto­nji se izra­zi zamje­nju­ju i rije­či­ma peče­njar i peče­njar­ni­ca.

Ilus­tra­ci­ja: Su Lin, Flickr