Cunami ili tsunami

Riječ cuna­mi dola­zi nam iz japan­skog jezi­ka. Nas­ta­la je od rije­či tsu („luka”) i nami („val”), a ozna­ču­je veli­ke mor­ske valo­ve koje je pro­uz­ro­čio potres. Riječ je pri­hva­će­na kao ime­ni­ca muškog roda jed­ni­ne (G cuna­mi­ja, I cuna­mi­jem, mn. N cuna­mi­ji, G cuna­mi­ja). No zašto je bolje upo­tri­je­bi­ti oblik cuna­mi od obli­ka tsu­na­mi?

Jezi­ci neri­jet­ko pre­uzi­ma­ju rije­či iz dru­gih jezi­ka. Pri­tom se rije­či jed­no­ga jezič­nog sus­ta­va pri­la­go­đa­va­ju dru­go­mu jezič­nom sus­ta­vu. Ako riječ potje­če iz jezi­ka koji se ne zapi­su­je lati­ni­com, nego nekim dru­gim pismom (ćiri­li­com, deva­na­ga­ri­jem, kanom, arap­skim pismom...), pro­vo­di se tran­s­li­te­ra­ci­ja (pri­je­nos slov­nih zna­ko­va iz jed­nog sus­ta­va u dru­gi). Dru­ga je pro­mje­na trans­krip­ci­ja (pri­je­nos i pri­la­go­đa­va­nje gla­so­va jed­no­ga jezič­nog sus­ta­va gla­so­vi­ma dru­gog sus­ta­va). Za sva­ki od jezi­ka ima­mo sus­tav pra­vi­la za pre­no­še­nje nje­go­vih gra­fe­ma u hrvat­ski jezič­ni sustav.

Pra­vi­la o pre­no­še­nju rije­či iz japan­sko­ga u hrvat­ski jezik nala­žu da se japan­ski skup tsu pre­no­si u hrvat­ski kao cu. Iz toga pro­iz­la­zi da valja pisa­ti cuna­mi, a ne tsu­na­mi. I ina­če je skup ts nesvoj­stven hrvat­skom jezi­ku i nala­zi­mo ga samo na mjes­ti­ma spa­ja­nja dva­ju mor­fe­ma, ne u kori­je­nu rije­či (pri­mje­ri­ce suprot­sta­vi­ti, pet­sto, bogat­stvo, hrvat­ski…). Naime hrvat­ski jezik teži tomu da sva­ki fonem pri­ka­zu­je odgo­va­ra­ju­ćim i jedins­tve­nim gra­fe­mom, ne sku­pom gra­fe­ma. Dak­le, kako ni sam oblik tsu­na­mi nije japan­ski, a mi glas c ne uobi­ča­va­mo zapi­si­va­ti sku­pom ts, ne pos­to­ji dobar raz­log zašto bismo upo­treb­lja­va­li nepri­la­go­đen oblik tsu­na­mi. Uos­ta­lom, pre­ma istom smo mode­lu posu­di­li i dru­ge rije­či iz japan­skog jezik, pa tako piše­mo i gej­ša (ne geisha ili geisya), suši (ne sushi), jaku­za (ne yaku­za) i slično.