Dalji i daljnji

Dugo su ovi obli­ci bili svo­je­vr­stan kamen spo­ti­ca­nja u stan­dard­nom jezi­ku, no s vre­me­nom su se nji­ho­va zna­če­nja iskris­ta­li­zi­ra­la i danas se veći­na jezi­kos­lo­va­ca sla­že s podje­lom koju donosimo.

Oblik dalji (dalja, dalje) zapra­vo je kom­pa­ra­tiv pri­dje­va dalek (dalek, dalji, naj­da­lji). On ozna­ču­je uda­lje­nost, odnos­no da je nešto uda­lje­ni­je (dalji posjed, dalji rođa­ci, cilj pos­ta­je sve dalji).

Pri­djev dalj­nji (dalj­nja, dalj­nje) dugo se pre­ma jezič­nim pre­po­ru­ka­ma zamje­nji­vao pri­dje­vom dalji, no ipak je saču­vao svo­je zna­če­nje i danas se ta zamje­na u pra­vi­lu više ne pro­vo­di. Pri­djev dalj­nji danas zna­či „budu­ći, idu­ći, slje­de­ći, koji se nas­tav­lja”. No uz taj se pri­djev još uvi­jek veže neko­li­ko nejasnoća.

Naj­pri­je nije jas­no nje­go­vo stup­nje­va­nje (kom­pa­ra­ci­ja): neki jezi­kos­lov­ci tvr­de da pri­djev dalj­nji ima kom­pa­ra­tiv i super­la­tiv kao i pri­djev dalek, dak­le dalji i naj­da­lji (naime nekoć je pos­to­ja­la pri­djev­na ina­či­ca daljanj, sto­ga bi se oblik dalj­nji mogao shva­ti­ti kao pozi­tiv odre­đe­nog obli­ka). Rek­li bismo ipak da se ovaj pri­djev danas više ne stup­nju­je te da se pona­ša kao odnos­ni pri­dje­vi na ‑nji (večer­nji, jutar­nji, sud­nji).

Dru­gi je pro­blem nesu­glas­nost oko toga tre­ba li ga izbje­ga­va­ti ili ne. Sma­tra­mo da na to pita­nje ne pos­to­ji jed­noz­na­čan odgo­vor: kada je zna­če­njem suvi­šan, tre­ba ga izbje­ga­va­ti, no kada je potre­ban, ne tre­ba ga izba­ci­va­ti. U izra­zu dalj­nji nas­ta­vak pri­va­ti­za­ci­je oči­to nije potre­ban jer se isto može reći i bez nje­ga: nas­ta­vak pri­va­ti­za­ci­je (ili dalj­nja pri­va­ti­za­ci­ja). No u reče­ni­ci Oče­ku­je se dalj­nji rast cije­na. ne može se izos­ta­vi­ti bez pro­mje­ne smis­la, odnos­no bez gubit­ka važ­no­ga oba­vi­jes­nog ele­men­ta. Naime reče­ni­ca Oče­ku­je se rast cije­na. nije isto­vjet­na pret­hod­noj jer ne sadr­ža­va infor­ma­ci­ju o tome da su cije­ne već ras­le i da rast koji se oče­ku­je nije nov i iznenadan.

Da zaklju­či­mo, pri­dje­vu dalj­nji na može se „meha­nič­ki” pris­tu­pi­ti i ne može ga se ukla­nja­ti pri sva­koj nje­go­voj poja­vi. Niti za tim pos­to­ji potre­ba. To je naša riječ, ras­pros­tra­nje­na je i oči­to potreb­na, sto­ga je tako tre­ba i shvatiti.

Ilus­tra­ci­ja: Mar­kus Spi­ske, Pexels