Gdje − kamo − kuda

Pri upo­tre­bi ovih mjes­nih pri­lo­ga u hrvat­sko­me se stan­dard­nom jezi­ku podos­ta gri­je­ši. (Tra­di­ci­onal­ni gra­ma­tič­ki naziv mjes­ni pri­lo­zi mogao bi zbu­ni­ti jer se oni ne odno­se samo na mjes­to, nego i na smjer i na put, to jest opće­ni­to na pros­tor.) Kada im se raz­li­ka izme­đu ovih tri­ju mjes­nih pri­lo­ga objas­ni, govor­ni­ci je vrlo brzo shva­ća­ju, no u govo­ru će kat­kad odstu­pi­ti od nji­ho­ve upo­tre­be. Una­toč tomu, kada se slu­ži­mo stan­dard­nim jezi­kom, valja­lo bi ih pra­vil­no upotrebljavati.

Pri­lo­zi se ponaj­pri­je pri­da­ju gla­go­li­ma, a ni ova tri pri­lo­ga nisu iznim­ke od tog pra­vi­la, no kod njih je važ­ni­je osvi­jes­ti­ti da se pri­la­žu raz­li­či­tim vrsta­ma gla­go­la. Pri­lo­zi kamo i kuda pri­la­žu se „gla­go­li­ma kre­ta­nja”, dok pri­log gdje upo­treb­lja­va­mo uz „gla­go­le mirovanja”.

Dak­le uz gla­go­le kre­ta­nja dola­ze pri­lo­zi kamo i kuda. No ovdje valja pri­pa­zi­ti: oni u stan­dard­nom jezi­ku nisu istoz­nač­ni­ce (sino­ni­mi).

Kamo ozna­ču­je cilj kre­ta­nja, zavr­š­nu toč­ku, odre­di­šte pre­ma kojem se net­ko uputio.

Kamo ideš? (Idem kući.)

Kamo putu­ješ? (Putu­jem u Senj.)

Kamo gle­daš? (Gle­dam van.)

Kuda ozna­ču­je put po kojem se ili kroz koji se odvi­ja kretanje.

Kuda ideš? (Idem pre­ko trga.)

Kuda putu­ješ? (Putu­jem Joze­fin­skom cestom.)

Kuda gle­daš? (Gle­dam kroz prozor.)

S obzi­rom na činje­ni­cu da nas mno­go češ­će zani­ma konač­ni cilj kre­ta­nja nego sam put, u stan­dar­du se osjet­no češ­će upo­treb­lja­va pri­log kamo. Una­toč tomu naš­lo bi se i pri­mje­ra u koji­ma se češ­će jav­lja pri­log kuda, pri­mje­ri­ce s gla­go­li­ma šeta­ti, gla­vi­nja­ti, lunja­ti...

Gdje pri­la­že­mo gla­go­li­ma miro­va­nja. On se odno­si na mjes­to na kojem se nešto odvi­ja, dak­le na sta­tič­nost, ne na pra­vac ili smjer. To zna­či da nije dobro reći gdje ideš ili gdje putu­ješ, već tre­ba reći kamo ideš ili kuda ideš, odnos­no kamo putu­ješ ili kuda putu­ješ. Pri­log gdje pri­la­že­mo sta­tič­nim glagolima.

Gdje živiš? (Živim u Bjelovaru.)

Gdje si sinoć bio? (Bio sam u kinu).

U govo­ru su zamje­ne ovih pri­lo­ga dos­ta čes­te i one ne ome­ta­ju znat­ni­je komu­ni­ka­ci­ju, pa ipak, s obzi­rom na raz­li­ko­va­nja izni­jan­si­ra­nih zna­če­nja koje hrvat­ski jezik omo­gu­ću­je, sva­ka­ko pre­po­ru­ču­je­mo da se pri upo­ra­bi stan­dard­nog jezi­ka koris­ti­te nave­de­nim izra­žaj­nim mogućnostima.